Povodom obilježavanja 25.novembra, Dana državnosti BiH, upućujemo iskrene čestitke svim Bosancima i Hercegovcima ma gdje god se oni nalazili, a koji svoju domovinu ne nose na jeziku, nego u srcu. Posebne čestitke kao Udruženje kojem su ciljna skupina mladi ljudi ove zemlje, upućujemo upravo njima. Čestitamo vam jer ste još uvijek u svojoj domovini. Voljeli bismo kada bi vam umjesto ove čestitke svima dali besplatno visokoškolsko obrazovanje, kada bi vam našli posao, riješili vaše socijalne probleme, da li vam jednaku priliku za rad i djelovanje u svakom segmentu društvenog života bez bojazni od moguće odmazde moćnika ili namještenih i već unaprijed određenih radnih mjesta. Voljeli bismo da vam uz ovu čestitku kao poklon još damo i makar, žargonski rečeno, po cenera na kafu, a ne da razmišljate da li ćemo sutra imati hljeba jer bi nam moglo ponestati robnih rezervi pšenice, ako iste uopće i postoje. Sve bismo to voljeli za vas, ali smo kao i vi, nemoćni u tome.
Zbog toga danas mi – mladi, moramo više nego ikada ranije shvatiti svoju ulogu u društvu, moramo se više međusobno cijeniti i uvažavati, radovati se svakom uspješnom školskom času, radnom danu, ili položenom ispitu jer je to ujedno i uspjeh ove zemlje.
Ističemo i još jednom upozoravamo na poziciju i konstantno omalovažavanje u kojem se nalazi Zemaljski muzej BiH. Prošle godine smo upozoravali zbog Umjetničke galerije BiH, ove zbog Zemaljskog, iduće – ko zna? Ne shvatamo i ne prihvatamo da se jedna takva institucija, u kojoj bi po našem mišljenju, danas trebala biti organizovana svečanost u povodu 25. novembra, jer upravo ona baštini najveće historijsko blago ove zemlje, ne shvatamo kako je onda moguće odgajati i obrazovati nove generacije djece, kada im iste te historijske fakte i činjenice nismo u mogućnosti i praktično predočiti.
Nešto je truhlo u državi Danskoj – napisa Šekspir, a mi? Iako nam već odavno udara trulež izjeda oči i nos, mi šutimo, pritisnuti konstantnim prijetnjama manjeg bh.entiteta o tobožnjem referendumu, pritisnuti lupom međunarodnih i inih predstavnika, svedeni na rub propasti počeli smo ujedati i gristi jedni druge i sami sebe.
Izgubljeni ili zatrpani ponos jedne nacije nestao je u čeljustima materijalizma, neduhovnosti, nekulture, neodgoja, mita i korupcije, problema egzistencije. Zbog toga je razmišljanje mnogih kako je ovo stanje u kojem se nalazimo kao kolektiv identično onome iz ratnih dana, samo nam nad glavama ne zuje granate i geleri kao što je to ovih dana u Palestini ili Siriji. U tim ratnim danima, jedan od najbitnijih otpora od duhovne kataklizme bio je teatar, a šta će nas sad spasiti od duhovne propasti kada su nam osnovne kulturne institucije zatvorene.
Zbog toga se moramo probuditi. Naročito mi–mladi, moramo postati svjesni kolektivne snage mladosti koja može srušiti planine, izgraditi mostove, ali jedino kolektivom.
Krajnje je vrijeme, okrenimo se jedni drugima, a ne jedni protiv drugih. Sretan vam 25. novembar – Dan državnosti Bosne i Hercegovine
