U Prijedoru i ove godine obilježen je Dan bijelih traka, protestnom šetnjom u centru grada, a potom i komemorativnim skupom ispred RK „Patrija“, te polaganjem ruža u krug, javlja Anadolu Agency (AA).
Obilježavanje je, kao i proteklih godina, posvećeno podršci roditelja ubijene djece u Prijedoru tokom posljednjeg rata za dobijanje spomenika u užem gradskom području.
Ovo je sedma godina kako Inicijativa „Jer me se tiče“ organizuje Dan bijelih traka, u spomen na 1992. godinu, kada su tadašnje srpske vlasti izdale naredbu da svi građani i građani nesprske nacionalnosti moraju na svoje kuće staviti bijele plahte, a ukoliko izlaze iz kuća moraju nositi bijele trake oko ruke.
Povorka se kretala mirno i dostojanstveno pješačkom zonom do trga ispred RK „Patrija“. Protekle godine predloženo je da most na Bereku bude svojevrstan memorijal posvećen ubijenoj djeci, pa su građani i ove godine nakon okupljanja na trgu na most ostavljali bijele trake sa imenima ubijene djece.
Organizator i predstavnik Inicijative „Jer me se tiče“ Goran Zorić ističe da ova neformalna organizacija po sedmi put organizuje Dan bijelih traka.
„Kao i proteklih godina i današnji događaj je posvećen inicijativi Udruženja roditelja ubijene djece za podizanje spomenika za 102 ubijene djece i to je nastavak borbe koja se odvija već nekoliko godina. Ove godine kao i prošle nastojimo da most na Bereku, koji spaja Stari grad i centar grada predložimo kao rješenje za memorijalni most, koji bi u stvari predstavljao spomen-obilježje za ubijenu djecu“, navodi Zorić.
Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece grada Prijedora Fikret Bačić istakao je da od izgradnje spomen-obilježja još uvijek nema ništa.
„Ja sam 25. novembra 2014. godine podnio zahtjev za izgradnju spomenika sa potpisima i peticijama koje su potpisali predstavnici sva tri naroda. Prošle godine me je primio gradonačelnik, bilo je malo pomaka, a obećano je da će se sazvati novi sastanak na kojem će se odrediti lokacija, te tijelo koje će svime rukovoditi. Danas je to u stanju mirovanja, i ove godine sam 3. maja podnio zahtjev da me primi do 20. maja kako bismo imali neke nove informacije, međutim, ni na pisani zahtjev nije bilo odgovora. Bojim se da je to kupovina vremena, ali vršićemo preko drugih institucija i dalje pritisak i siguran sam da će spomenik biti izgrađen i mi roditelji idemo do kraja i nikad nećemo odustati od toga“, kazao je Bačić.
Potpredsjednik bh. entiteta RS Ramiz Salkić rekao je „najteže je što se gradske vlasti ne mogu suočiti sa istinom da su ovdje počinjeni zločini“, te dodao:
„Zarad mira i zarad budućnosti i zajedničkog života neophodno je obilježiti sva mjesta stradanja i teško nam je prihvatiti činjenicu da vlast ovdje nije spremna da se napravi spomenik ubijenoj djeci Prijedora. To je poraz civilizacije, svih ljudskih i moralnih vrijednosti i pitamo se da li ti ljudi imaju svoju djecu, te kako bi se osjećali, ne dao Bog, da je neko ubio njihovo dijete”.
Bivši logoraš Kozarčanin Sead Čirkin je prošao kroz više logora kao zatočenik i ističe da se 1999. godine vratio u Kozarac na rodno ognjište.
„Mislim da je ovo manifestacija koja prevazilazi grad Prijedor, regiju i rekao bih da je to svjetska manifestacija, i to je prepoznatljiv događaj koji ukazuje na dešavanja 1992. godine. Međutim, još je puno toga ovdje bilo, a to je na neki način bačeno na margine. Prijedor je jedina opština u BiH u kojoj je 1992. godine ubijen legalno izabrani predsjednik opštine profesor Muhamed Čehajić, a malo se zna i da je u Prijedoru tada ubijeno više od 120 intelektualaca Bošnjaka i Hrvata“, istakao je Čirkin.
Kozarčanka Muzafera Melkić dolazi svake godine na obilježavanje ovog datuma.
„Ovo je podsjećanje na 1992. godinu i dan kada smo svi morali biti obilježeni bijelim trakama i bijele čaršafe smo stavljali na prozore. Muž mi je izgubio dva brata, bili smo u logoru, svašta smo pretrpjeli. Želim da se nikad i nikom ne ponovi 1992. godina“, pričala je Muzafera.
Da podsjetimo, srpske snage su 31. maja 1992. godine putem javnog glasila naredile da svo nesrpsko stanovništvo okači na kuće bijele čaršafe, a ukoliko izlaze van, da oko ruke stave bijele trake. Na ovaj datum je osnovan i bivši logor „Omarska“, kroz koji je prošlo više od 3. 300 zatvorenika. Svi bivši logoraši, porodice ubijenih u proteklom ratu smatraju da je Dan bijelih traka i Dan obilježavanja zločina nad nevinim ljudima uz podsjećanje da žrtve, a pogotovo djecu ne smiju nikad zaboraviti.
