Odlikovanje „Zlatni ljiljan“ najviše je ratno priznanje Armije Republike Bosne i Hercegovine za vrijeme odbrambeno-oslobodilačkog rata od 1992. do 1995. godine
Odlikovanje Zlatni ljiljan se dodjeljivalo pripadnicima Armije Bosne i Hercegovine koji su se naročito istakli “u oružanom suprotstavljanju agresoru, doprinijeli proširenju slobodnih dijelova Republike, izvršili više slobodnih djela u kojima je došla do izražaja njihova lična hrabrost i požrtvovanje, pri čemu su agresoru naneseni znatni gubici u ljudstvu i materijalnim sredstvima.”
Iako je u početku Zlatni ljiljan bilo najviše ratno priznanje, Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine je 14. aprila 1994. godine usvojilo Uredba o odlikovanjima, kojim se kao najviše priznanje isključivo spominje Orden heroja oslobodilačkog rata.
Pravilnikom o dodjeli ratnog priznanja Zlatni ljiljan od 1. oktobra 1992. godine regulisani su kriteriji i druge stvari vezane za dodjelu ovog odlikovanja. Prema tom pravilniku odlikovanje Zlatni ljiljan je bilo pojedinačno ali i kolektivno priznanje. Usvajanjem novog Pravilnika o priznanjima i stimulativnim mjerama decembra 1992. ukidaju se kolektivna priznanja a jedini dobitnici kolektivnog priznanja su Gardijska brigada Delta i Profesionalna vatrogasna brigada Sarajevo.
Do 1995. godine „Zlatni ljiljan“ promijenilo je tri vizualne predstave, ali estetski i simbolično jednako vrijedne.
Nakon okončanja rata, 1997. godine, inicijativom prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, okupili su se živi dobitnici najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan” i to simbolično na Dan pobjede nad fašizmom. Tada je ovaj dan proglašen Danom Zlatnih ljiljana Bosne i Hercegovine.
Zlatnim ljiljanom odlikovano je 1782 pripadnika Armije RBiH, od toga posthumno 982 pripadnika.
Važno je istaknuti i da je 13 žena odlikovano najvećim ratnim priznanjem Zlatni ljiljan.
