Kad krenete od Travnika prema Lašvi ili obrnuto, nemoguće je „promašiti“ restoran „Kod Fehre“. Osim što je čuven po gastronomskim specijalitetima, ovaj ugostiteljski objekt svojevrsni je podsjetnik i čuvar sjećanja na Nisveta Džanku, novinara, voditelja i autora jedinstvenog serijala „Pozitivna geografija“, koji je umro prošle godine.
Knjiga žalosti
U velikoj sali restorana, gdje su „udarani temelji“ mnogih epizoda „Pozitivne geografije“, među mnoštvom stolova, nalik jedan drugome, u lijevom krilu objekta jedan je poseban. I drugačiji. Iznad njega je okačena Džankina nadaleko poznata karirana košulja.
Za one koji ne znaju, izgleda baš kao da ju je vlasnik maločas skinuo kako bi rahat jeo. Oni koji znaju za sudbinu njenog vlasnika tužni su, jer se njihov omiljeni novinar neće vratiti. Vidljivo je to i iz poruka, ostavljenih u knjizi žalosti koju čuva Fahrudin Mešković Fehro, vlasnik restorana i veliki Džankin prijatelj, a u koju se upisuju i znani i neznani posjetioci.
– Prošlo je više od godinu kako nema našeg Džanke, a on nam podjednako fali kao i prvog dana. Svaki dan gledam u onu njegovu košulju i pomislim kako bih dao sve na svijetu da se pojavi na vratima. Priđu ljudi mahsuz ovom stolu, pa zapišu koju riječ u knjigu žalosti – sa suzama u očima priča Mešković.
Čudna simbolika
U želji da zavirimo i sami se i mi upišemo u knjigu, otvorismo je, a težina ispisanih listova prevagnu na onaj na čijem je vrhu potpis utisnuo Haris Burina, naš poznati glumac i Džankin prijatelj.
Zanimljivo je da je u istom trenutku dok smo čitali njegovo sjećanje na umrlog prijatelja na Fehrin mobitel stigla poruka upravo od Burine, koji mu javlja da pročita izdanje „Dnevnog avaza“ od tog dana (četvrtak, 14. novembar, op.a), u kojem je najavljena 100. izvedba Burininog „Ćorkana“.
Vlasnik poznatog restorana i u tom je vidio svojevrsnu simboliku.
– Mogao bi čovjek sad reći da je ovo sve slučajnost, ali je, uistinu, neobična situacija. Baš kao što je s našim rahmetli Džankom sve bilo neobično i vanserijski, i ovo je neki znak koji nam govori koliko je taj čovjek bio i još je poseban – protumačio je Fehro.
„Džankini ćevapi“
Za posjetioce, pogotovo strance, Fehro je uvijek spreman ispričati priču o Džanki. Činit će kaže to dok je živ. A u Fehrinom restoranu mogu se naručiti i „Džankini ćevapi“.
– Stalni gosti već znaju za taj specijalitet, a rado ga naručuju i stranci. Posebno se sviđaju Italijanima koje moramo učiti da se ne izgovaraju onako kako oni kažu stavivši naglasak na prvo „i“ umjesto na „a“. Naravno da im to ne zamjerimo, ali želimo da pravilno nauče naziv specijaliteta koji je ime dobio po ovom velikom čovjeku – priča Fehro.
(VisokoIN)
