Davor i Adis su poginuli na dužnosti! U njih su pucali kriminalci, ali ubila ih je vlast, ubila ih je država koja je kao stvorena za kriminal! Dva časna policajca, dva sjajna čovjeka omiljena među običnim ljudima su kolateralna šteta sistema koji je dopustio da mafija metastazira. Ukoliko počinioci ovog gnusnog zločina ne budu pronađeni i procesuirani, onda će dan žalosti koji je bio proglašen na teritoriju cijele države biti i ostati samo dokaz licemjerstva jednakog onom iz najboljih krimi-filmova gdje sućut porodici izražavaju čak i oni koji su odgovorni za njihov gubitak.
PIŠE: ERNAD METAJ
Davor Vujinović i Adis Šehović ubijeni su hicima iz kalašnjikova. Ubijeni su mučki, bez upozorenja i bez prilike da se brane. Ubijeni su jer nisu ozbiljno shvaćeni raniji napadi na njihove kolege na koje su razbojnici u Sarajevu i Mostaru također pucali iz automatskog oružja. Njihova smrt je posljedica nesposobnosti i nemorala dijela odgovornih u politici, pravosuđu i policiji, a ključno pitanje je hoće li i može li njihova tragična sudbina biti društvena prekretnica ili će živi ostati u još većem strahu i nesigurnosti. Hoće li nadležni i dalje olako prelaziti preko događaja poput onog iz sarajevskog naselja Dobrinja, gdje su kriminalci rafalom po zgradi poslali jasnu poruku stanarima koji su ih osujetili u krađi još jednog automobila.
U pravu su iz Sindikata policije što prstom upiru u tužilaštva i sudove iz kojih osumnjičeni često brže izlaze od onih koji su ih tamo doveli, ali to nije jedini problem. Frustrirajuće je rizikovati život hapseći iste face, baš kao što je nepodnošljiva lakoća bjekstva izvršilaca krivičnih djela iz Sarajeva preko entitetske linije. Objektivno, pucati na policiju na Alipašinom ipak graniči sa ludošću, pod uslovom da nema istine u tvrdnjama kako kriminalci unaprijed znaju kuda treba bježati, da su konektovani na policijski sistem veze i da ne uživaju zaštitu onih koji bi ih trebali goniti, posebno u RS-u, gdje godinama nalaze utočište.
Sindikat policije bi se najozbiljnije trebao pozabaviti informacijom koju je TV1 dobila iz izvora bliskih istrazi u kojoj se tvrdi da policije oba entiteta znaju ko su ubice. Građani sa Alipašinog su vidjeli land rover i golf 5 sa trepćućim svjetlima, a navodno riječ je o vozilima koja su odranije poznata policiji i koja su noć ranije bila u Sarajevu. I tada su u njima bile osobe sa dugim cijevima, samo u misiji zastrašivanja bivših saradnika. Ako je tačno da ta kriminalna grupa već duže vrijeme koristi četiri land rovera kojima mijenja tablice, teško je vjerovati da se takva vozila u maloj zemlji kao što je BiH mogu sakriti od policije.
Iz sindikata policije konačno se trebaju pozabaviti i curenjem službenih informacija koje su pomogle da najmanje jedna osoba koja se dovodi u vezu s ubistvom policajaca izbjegne hapšenje. Ubistvo kolega zaslužuje da se konačno očiste sopstveni redovi i provjeri imovina policajaca koji su uspjeli od plaće obezbijediti vrijedne nekretnine i skupocjena vozila.
Napad automatskim oružjem na policiju nije samo zločin. To bi trebalo biti krupno političko pitanje koje ne bi smjelo završavati informacijama poput one iz Agencije za koordinaciju policijskih tijela iz koje se da zaključiti kako su kriminalne grupe bolje organizovane i koordinirane od sigurnosnih službi. Valjda smo za četiri godine naučili toliko da za borbu protiv automafije nije dovoljno izraditi Priručnik za borbu protiv autokriminala i identifikaciju vozila. Umjesto toga, u funkciju treba staviti najmoderniji sistem veze koji stoji u Agenciji za koordinaciju policijskih tijela, a protiv čega je MUP RS-a pod izgovorom da bi se time izvršio prenos nadležnosti?! Taj sistem veze podrazumijeva da se u realnom vremenu vrši razmjena informacija, a ne kao sada najčešće u roku od četiri sata.
Politika iz Sarajeva konačno mora poslati jasnu poruku kako kriminalcima tako i vlastima iz RS-a, a posebno Istočnog Sarajeva da je spremna poduzeti sve kako bi zaštitila živote i imovinu svojih građana. Podatak da se 70 odsto krađa automobila u BiH dešava u Sarajevu to nameće kao imperativ, a činjenica da su kriminalci za 10 godina samo po tom osnovu mogli inkasirati više od 50 miliona KM ukazuje na moguću snagu stvorene kriminalne organizacije. Zato vlasti u Sarajevu moraju početi gledati dalje od instaliranja radara na saobraćajnicama kako bi policija dobila svu neophodnu opremu i obuku za podizanje lične bezbjednosti policajaca. U tom smislu ozbiljno treba razmisliti o obaveznom nošenju pancira tokom noćnih patrola, ali i nabavci blindiranih automobila.
Na kraju političari trebaju shvatiti potrebu pooštravanja kaznene politike, ali i izbora najsposobnijih kadrova na odgovorna mjesta koji smiju, znaju i hoće uzvratiti udarac kriminalu. U suprotnom, sutra svako od nas može biti na Adisovom i Davorovom mjestu.
