Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u ovoj BiH godišnje se u prosjeku počini i do 500 samoubistava.
Psihijatri ističu da su samoubistva manifestacija bolesti, prije svega depresije.
Čest oblik mentalnih oboljenja je posttraumatski stresni poremećaj kod velikog broja boračke populacije, koji također nerijetko dižu ruke na sebe.
Uzroke ovakvog stanja stručnjaci vide u sve težoj ekonomskoj situaciji, besperspektivnosti i nezaposlenosti, piše Radio Slobodna Evropa.
U Bosni i Hercegovini svaki treći dan jedna osoba sebi oduzme život, službeni su statistički podaci. Ono što posebno šokira javnost jesu brutalana i bizarna samoubistva.
Kasnije se utvrdi da su ovi ljudi bolovali od depresije, postraumatskog stresnog poremećaja ili nekog drugog psihičkog poremećaja.
Dragan Šajić, predsjednik Organizacije boraca i civila sa postraumatskim stresnim poremećajem RS ističe da se velik broj osoba sa ovim problemom rijetko odluči liječiti:
„Okolina, sredina je glavni problem. Mi još uvijek imamo takva shvatanja da je to sramota, umjesto da odlazak kod psihologa ili psihijatra bude kao odlazak kod zubara. Ustvari, možda je i gore kod zubara, ali, eto, mi još tako razmišljamo. Naša organizacija radi na tom da se olakša ljudima, da shvate da neće imati problem, da će im samo biti bolje ako idu doktoru”, kaže Šajić.
Depresija i postraumatski stresni poremećaj pogađa češće starije, osobe između 40 i 60 godina. No, stručnjaci upozoravaju da od ovih poremećaja nisu pošteđeni ni mladi.
Prije nekoliko godina u jednoj sarajevskoj osnovnoj školi kod jednog dječaka dijagnosticiran je transgeneracijski prijenos PTSP-a, sa oca na dijete. Remzija Šetić, Centar za mentalno zdravlja općine Stari Grad Sarajevo o tom slučaju kaže:
„Škola je u nekim svojim kapacitetima, dokle je mogla, išla u tretmane ovog djeteta. Kad je on završio osnovnu i prešao u srednju školu, tamo je nastao problem. I problem i dalje traje, otišao je tako daleko da dijete već konzumira neke psihoaktivne supstance. Sada je problem motiviranja uopšte za bilo kakav tretman, jer cjelokupnja porodica nije motivirana za tretman – ni otac, ni taj dječak, koji konkretno ispoljava problem.“
Diskriminacija i stigmatiziranje
Penzionisani ljekar opće medicine Stojan Joka iz Banjaluke penzionerske dane provodi volontirajući i pomažući osobama sa mentalnim poteškoćama. Njihova najbolja terapija jeste razgovor i druženje, kaže Joka:
„Tim ljudima je mjesto među ljudima. Njihova sudbina i njihovo integrisanje i njihove potrebe, i ono što njima treba činiti, i što oni treba da učine, i sebi, ali i društvu, to nije pitanje njihovog dostojanstva, to je pitanje dostojanstva svih nas, cijeloga društva. Mi moramo da radimo forme, sadržaje i metode kako da im to olakšamo, da oni svoje živote i životiće provedu zaista dostojanstveno, sadržajno, u granicama svojih mentalnih, fizičkih i ostalih sposobnosti i snaga koje sadrže u sebi.“
Nevladine organizacije upozoravaju kako su osobe sa mentalnim poteškoćama često diskriminirane i stigmatizirane od drugih članova društva.
Vrlo često su i u medijima predstavljeni u negativnom smislu, kaže Renata Dujmušić, Udruženje za zaštitu marginaliziranih grupa „Proi“:
„Osobe sa mentalnim poteškoćama se u medijima često kod nas u Bosni i Hercegovini prikazuju u crnoj hronici. Označavanje osoba sa mentalnim poteškoćama je nekorektno, nazivaju se luđacima, kriminalcima, zapravo se kriminaliziraju mentalni poremećaji”, navodi Renata Dujmušić.
Pogoršanoj slici mentalnog zdravlja doprinose otuđenost kao i razne vrste ovisnosti. Iz Udruženja psihijatara BiH ističu da je psihijatrija kao struka napravila veliki iskorak u liječenju mentalnih oboljenja. Predsjednik Udruženja Dragan Babić o tome kaže:
„U Bosni i Hercegovini se sve više primjenjuju suvremeni lijekovi i suvremene metode liječenja, razne psihoterapijske i socioterapijske tehnike, tako da mi pravimo neki balans – s jedne strane imamo te ometajuće čimbenike koji pogoršavaju psihičko zdravlje, a imamo sve bolje lijekove i imamo napredak u medicini i u ovom dijelu koji se zove psihijatrija.“
Posttranzicijsko društvo sa urušenim sustavom vrijednosti glavni je generator pogoršane slike mentalnog zdravlja u BiH, ističe sociolog Srđan Vukadinović. Mnogo je problema s kojima čovjek u današnjem bh. društvu ne može izaći na kraj, dodaje Vukadinović:
„Sigurno da je jedan od osnovnih razloga jedna nusprodukcizacija tranzicije, kao jednog segmenta, dijela globalizacijske strukture. Posljedice te nusprodukcizacije su jedno razaranje strukture, i pojedinca samog, i društva. Iza toga slijedi stres, pa onda jedna otuđenost koja je sigurno praćena jednom nezaposlenošću, velikom, jednom besperspektivnošću, prije svega mladih ljudi, niskim kvalitetom života, dakle, jednim odnosima, vremenom u kome se živi, u razdoblju licemjernih ljudi, bolesno sujetnih, manipulatora, nasilnika i svega onoga kome se više ne vjeruje.“
Depresija uzima sve više maha u svijetu. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, ona će 2020. godine postati druga najčešća bolest u svijetu.
(VisokoIN)
