Nemanja Leontijević, 13-godišnji dječak iz mjesta Ub u Srbiji, potpuno sam putuje u bolnicu na kemoterapije. Teško mu je jer ga bolest i liječenje strahovito iscrpljuju, piše Blic
– Kad siđem iz autobusa, idem još malo pješke… – kaže Nemanja, no ne kaže da to ‘malo pješačenja’ zapravo znači nekoliko kilometara uzbrdo što je za nekoga u njegovom stanju ogroman napor.
Veliku podršku da pobijedi zloćudnu bolest daje mu obitelj, iako mu ne mogu pružiti sve što bi trebao:
– Teško mi je što moram sam putovati. I u bolnici sam jedini sam, bez roditelja. Ponekad dugo čekam autobus, a umoran sam, ne mogu potrčati. Razmišljam samo o tome kako ću poslije terapije ići kući. Iako ne znam uvijek koliko ću se zadržati. Ponekad ostanem sedam dana, nekad deset. Onda mi nedostaju sestra i brat – kaže Nemanja koji je obolio od tumora na vilici na što mu je stalni podsjetnik veliki ožiljak od operacije.
U školu više ne može ići, pa zato nastavu sluša u bolnici:
– Završio sam šesti razred s odličnim uspjehom. Volim biologiju i matematiku. Volio bih se vratiti u redovnu školu, nedostaju mi prijatelji. Ovdje nitko ne dolazi, igram se sa bratom i sestrom. Jelena i ja igramo karte, šah…i lopta nam je probušena, pa ništa od nogometa – kaže napaćeno dijete.
Nemanjina mlađa sestrica uvijek plače kad on mora u bolnicu. Zna da ga neće vidjeti po nekoliko dana. Otkako se on razbolio, malo je popustila i u školi.
Nemanjina je obitelj siromašna. Žive u teškim uvjetima u kući bez tekuće vode. Svi spavaju u istoj sobi koja je i jedina prostorija u kući koja se grije. Zato se u toj sobi i kupaju. Vodu mama Slađana donosi iz bunara, zagrije na peći pa stavi u korito. Toaleta u kući također nemaju nego koriste poljski WC u dvorištu.
Žive od socijalne pomoći.
– Nemamo za hranu, lijekove, Nemanji za autobus treba 800 dinara. Pomoć smo tražili od gradonačelnika Uba, kaže ‘nema para’. Ne mogu raditi, čuvam Stefana, koji još nije progovorio – kaže Slađana.
Mjesečna primanja su im 9.000 dinara.
– To je socijalna pomoć, a ističe u lipnju. Ne mogu raditi dok Nemanja ne ozdravi. U bolnici su mu rekli da više ne može dolaziti sam, pa sam nabavio uputnicu za sebe i od sada ću biti s njim – kaže otac Dušan koji je 22 godine radio u ‘Termoelektru’, a sada zarađuje pileći drva po selu.
Nemanjini zdravstveni problemi počeli su prije 15 mjeseci kad mu je otekla vilica. Od zubara je dobio antibiotik i oteklina je malo popustila, ali se ubrzo ponovno pojavila. Poslali su ga u bolnicu u Valjevo gdje su mu izraslinu operirali bez anestezije. Kad su vidjeli što su napravili, poslali su ga – bez roditelja – u bolnicu u Tiršovu. Nemanja je ondje proveo mjesec dana potpuno sam. Njegovi roditelji nisu imali uputnicu pa nisu mogli biti s njim. Nemanja je puno plakao jer ga je sve boljelo, a onda su stigle strašne vijesti: Nemanja ima zloćudni tumor. Operirali su ga na Onkološkom institutu i otada ide na kemoterapije.
Nemanjina učiteljica uspjela je organizirati preko Doma zdravlja Ub da se dječaka do bolnice prevozi kolima Hitne pomoći. Nemanja je trenutno kod kuće a kad ponovno krene na terapije imat će osiguran prijevoz.
Za Nemanju je pokrenuta akcija prikupljanja sredstava za liječenje u sklopu projekta ‘Srce za djecu’.
