Akcije za iskorjenjivanje upotrebe duhanskih proizvoda mogu pomoći zemljama da spriječe milione ljudi da obole i umiru od bolesti uzrokovanih duhanom, da se bore protiv siromaštva i, prema jedinstvenom izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), da smanje velike degradacije životne sredine.
Na svjetski dan bez duhanskog dima 2017. godine, Svjetska zdravstvena organizacija naglašava kako duhan ugrožava razvoj zemalja širom svijeta, te poziva vlade da sprovedu oštre mjere kontrole duhana. One uključuju zabranu marketinga i reklamiranje duhana, promociju jednoobraznih pakovanja duhanskih proizvoda, povećanje akciza na duhan, kao i kreiranje zatvorenih javnih i radnih mjestima prostorima bez duhanskog dima.
Upotreba duhanskih proizvoda svake godine ubije više od sedam miliona ljudi a košta domaćinstva i vlade više od 1.400 milijardi dolara kroz troškove za zdravstvo i gubitak produktivnosti, saopćeno je iz Svjetske zdravstvene organizacije.
– Duhan nas sve ugrožava. Duhan pogoršava siromaštvo, smanjuje ekonomsku produktivnost, doprinosi slabijem izboru hrane u domaćinstvu, te zagađuje zrak u zatvorenom prostoru, kaže generalna direktorica WHO dr Margaret Chan, te dodaje da preduzimajući robusne mjere kontrole duhana, vlade mogu osigurati budućnost svojih zemalja štiteći i korisnike i nekorisnike duhana od ovih smrtonosnih proizvoda, ostvarujući prihode za finansiranje zdravstvenih i drugih socijalnih usluge, te očuvanjem životnih sredina od štete uzrokovane duhanom.
Sve zemlje su se obavezale Agendi 2030 za održivi razvoj koja ima za cilj jačanje univerzalnog mira i iskorjenjivanje siromaštva. Ključni elementi ove agende uključuju implementaciju Okvirne konvencije o kontroli duhana, a do 2030. godine potrebno je za trećinu smanjiti prerane smrti od nezaraznih bolesti, uključujući kardiovaskularne i bolesti pluća, rak i dijabetes, za koje je upotreba duhanskih proizvoda ključni faktor rizika.
Prvi izvještaj WHO o duhanu i njegovom uticaju na životnu sredinu također predstavlja uticaj tog proizvoda na prirodu. Duhanski otpad sadrži više od 7.000 otrovnih hemikalija koje truju okoliš, uključujući i ljudske karcinogene materije. Emisije duhanskog dima predstavljaju hiljade tona ljudskih karcinogena, toksikanata i stakleničkih plinova u okoliš. A duhanski otpad je globalno najveća vrsta smeća. Od dnevno prodatih 15 milijardi cigareta, do 10 milijardi se baca u okoliš, a opušci cigareta čine 30-40 posto svih stavki prikupljenih u okviru čiščenja urbanih i priobalnim područja.
Duhan prijeti svim ljudima, kako nacionalnom tako i regionalnom razvoju, na mnogo načina. Oko 860 miliona odraslih pušača živi u zemljama s niskim i srednjim prihodima. Mnoge studije su pokazale da u najsiromašnijim domaćinstvima potrošnja na duhanske proizvode često predstavlja više od 10 posto ukupne potrošnje u domaćinstvu – što znači manje novca za hranu, obrazovanje i zdravstvo. Uzgoj duhana tjera djecu da ne pohađaju školu. Oko 10-14 posto djece iz porodica koje uzgajaju duhan propuštaju časove zbog rada u poljima duhana. Na farmama duhana, 60-70 posto radne snage su žene, postavljajući ih u bliski kontakat s često opasnim kemikalijama. Duhan doprinosi sa 16 posto svih smrti od nezaraznih bolesti.
– Mnoge vlade preduzimaju mjere protiv pušenja, od zabrane reklamiranja i marketinga, do uvođenja jednoobrazne ambalaže za duhanske proizvode, kao i radnim i javnim mjestima bez duhanskog dima. Ali jedna od najmanje korištenih, ali najefikasnijih mjera kontrole duhana koja pomaže potrebu razvoja zemalja je kroz povećanje cijene i poreza na duhan, kaže pomoćnik generalne direktorice WHO za nezarazne bolesti i mentalno zdravlje dr Oleg Chestnov.
Vlade prikupljaju gotovo 270 milijardi dolara od akciza na duhan svake godine, ali to bi se moglo povećati za više od 50 posto, stvarajući dodatnih 141 milijardi dolara, jednostavnim povećanje poreza na cigarete za samo 0,80 dolara po kutiji (ekvivalent jednog međunarodnog dolara) u svim zemljama. Povećanje prihoda od oporezivanja duhana će ojačati domaću mobilizaciju resursa, stvarajući fiskalni prostor potreban zemljama da bi dostigle razvojne prioritete u okviru Agende 2030.
