Dvadesetogodišnji Ermin Kadrić iz Vratnice kod Visokog, jedan je od najmlađih rudara u Rudniku mrkog uglja u Brezi, kaže da nijedan posao nije težak samo ga savjesno i odgovorno treba obavljati, a u razgovoru za Agenciju Fena priča o silasku u jamu od 300 metara, početnim strahovima i problemima s kojim se svakodnevno susreće.
Kadrić se poslije srednje škole odlučio za ”hljeb od sedam kora”, bez obzira na tragediju koja je zadesila njegovu porodicu 1968. godine kad je u rudniku smrtno stradao njegov dedo Sulejman. Nastavio je porodičnu tradiciju koju je preuzeo u novembru prošle godine od svog oca, koji je također u rudniku kao rudar radio 39 godina, a onda je lopatu zamijenio drugim poslom pri rudniku zbog teških povreda na radu.
Više od 300 metara dubine u oknu ”Kamenice” poslije gotovo godinu dana Kadriću ne predstavlja nikakav strah ili problem. Kaže da je u početku imao strah i pri samom silasku u jamu, od trake, gumenog transportera koji rudare spušta u utrobu zemlje nešto duže od 20 minuta.
Sada, kroz šalu navodi, jedini problem predstavljaju miševi koji ”kradu” hranu, a koji imaju veliku ulogu u jami jer se uznemire i “signaliziraju” kada osjete bilo koju vrstu opasnosti, bilo da se radi o kratkom podrhtavanju ili povećanju metana i ugljene prašine.
Kadrić je svjestan da radi najteži posao na svijetu, da je on ‘teška industrija i fundament’, ali u situaciji kada je 553.036 osoba u BiH nezaposleno kaže da je zadovoljan svojim poslom i da se toliko navikao da ga, gotovo, ne bi ni mijenjao.
Za godinu dana nije imao iskustva s povredama u utrobi zemlje, mada, kaže bilo je prilika koje lede krv u žilama.
– Bio sam u situaciji da gledam kad kolegu zaspe velika količina prašine ili sitnog uglja, nezgodna situacija, ali u tim prilikama sigurnost mi daje hladnokrvnost starijih kolega koji su navikli na to i koji znaju kad je situacija ozbiljna, a kada ne – kazuje Kadrić.
Dodaje da je jama rudnika opremljena osnovnim stvarima za prvu pomoć i nosilima, a povrijeđeni urgentno bude zbrinjen bez obzira na ozbiljnost povrede.
Sigurnost, kaže, pruža mu i ručni sapospas koji je obavezan dio opreme, a koji daje oko sat vremena da se rudari izvuku iz požara ili neke druge nepredviđene situacije.
Kadrić za osam sati, s još desetak kolega na, takozvanom, širokom čelu iskopa oko 500 tona uglja koji kombajn izvlači i ostavlja prostor za drugu smjenu, treću, da i oni siđu pod Brezu i ”iskopaju sebi hljeb”.
Radi četverobrigadni sistem, tri smjene, prvu, drugu i treću i, kaže, uspijeva raditi sve što rade mladi ljudi od igranja malog nogometa do cjelovečernjih izlazaka.
– Kada se okupam poslije osam radnih sati zaboravim da sam bio 300 metara u utrobi zemlje gdje, bez obzira na modernizaciju, uvijek postoji mogućnost da se desi nešto neočekivano i vraćam se kući i kao i svi drugi mladi ljudi koji rade neke druge, manje opasne poslove – kaže u razgovoru za Fenu dvadesetogodišnji rudar Ermin Kadrić.
Kazao je i da rudarski posao danas može osigurati optimalnu zaradu i da je cijenjen više nego prije deset i više godina
Rudnik mrkog uglja “Breza” u Brezi smješten je 20 kilometara sjeverozapadno od glavnog grada BiH, počeo je s radom 1907. godine kada je na ovom lokalitetu otvoren prvi kop. Danas rudnik “Breza” posluje u sklopu koncerna JP Elektroprivreda BiH d.d. – Sarajevo kao Zavisno društvo Rudnik mrkog uglja “Breza” d.o.o. Breza.
RMU “Breza” radi s dva podzemna rudnika, ”Kamenice” i ”Sretno”, zajedničkom separacijomi i površinskim kopom “Koritnik”. ”Kamenice” se nalaze jugoistočno od rudnika ”Sretno”, a dva rudnika su međusobno povezani zajedničkim sistemom ventilacije i zajedničkim transporterom za transport rovnog uglja iz rudnika izgrađenim 1987. godine.
Oba sadašnja rudnika koriste sistem širokih čela za osnovno dobijanje uglja. Poslijeratna proizvodnja u prosjeku je bila približno 250.000 t/g iako je sadašnji instalirani kapacitet približno 330.000 t/g. Približno 40 posto sadašnje proizvodnje otprema se prugom normalnog kolosijeka u TE “Kakanj”.
Podzemni rudnici RMU ”Breza” mogu proizvoditi najkvalitetnije komercijalne proizvode u regiji, s visokom kaloričnom vrijednošću i niskim sadržajem pepla.
Sadržaj sumpora je relativno niži nego u većini uglja srednje Bosne (prosječno 0,85 posto sagorivog sumpora). Komercijalni ugalj ima dovoljan kvalitet za mogući izvoz, a može se također koristiti za domaću potrošnju i u industriji.
(VisokoIN/Fena)
