Investicija više od 150 miliona maraka u izgradnju ogromnog stambeno-poslovnog kompleksa „Bosmal“ u Sarajevu nije propala, ona je živa i isplatit će se kad-tad, smatra Edin Šabanović, jedan od četiri suvlasnika i izvršni direktor kompanije. U ekskluzivnom razgovoru za „Dnevni avaz“ Šabanović, nakon nekoliko godina šutnje, govori o sudbini i kontroverzama ulaganja iz Malezije.
Nije obična kuća
No, zgrada danas, 12 godina od početka gradnje, u najvećem dijelu, više od 75 posto, zjapi prazna. Završena, ali prazna. Prodato je, kako kaže Šabanović, manje od pola stambenih jedinica iz jednog tornja, dok je drugi prazan i nije, ističe, ni namijenjen za prodaju. Manji dio poslovnog dijela je iznajmljen, a umjesto trgovačkog centra, vlasnici su primorani vršiti adaptacije i pokušati izdati kancelarije. Ali, Šabanović kaže da nije pretjerano zabrinut.
– I da u svojoj 80. godini sve isplatimo, opet će ovo biti vlasništvo investitora, a ovo nije obična kuća, ovo je najveći objekt stambenog tipa na Balkanu – kaže Šabanović.
Najveća briga mu je vraćati kredit, a ostalo mu je još, kako navodi, 30 miliona eura. Upravo pokušava pronaći kreditora da stabilizira situaciju i sebi da još vremena, jer je cijeli objekt pod hipotekom.
– Nije lako, dogovaramo se s bankama. Ne mogu dobiti kredit od Razvojne banke FBiH. Ni BBI banka mi ne može dati kredit, jer nemaju kapacitet za takve iznose – ističe Šabanović, dodajući da prodaja ide sporo, jer naši ljudi nemaju novca za luksuzne stanove koji koštaju po nekoliko stotina hiljada maraka, a strancima se ne ulaže u BiH.
Ipak, kaže da ima interesiranja i da su mnogi u kupovini stana u „Bosmalu“ vidjeli pouzdano ulaganje za budućnost. Međutim, „Bosmal“, kao još nerentabilno ulaganje u iznimno skupe nekretnine, pod vodstvom do tada anonimne braće Šabanović, te za bh. prilike nepoznatih malezijskih finansijera, od početka vuče kontroverze.
„Bosmal“ izgleda kao školski primjer pranja novca od donacija koje su tokom rata izvučene u Maleziju, a onda bez velikog rezona vraćene kroz „Bosmal“ – spomenik luksuzu koji ova zemlja sebi ne može priuštiti. Šabanović to negira.
Lanac hotela
Kapital koji je uložen, kaže, potječe isključivo od kredita koje je dala „Bank Islam Malaysia“ te „UniCredit banka“, a koje „Bosmal“ još vraća. Šabanović otkriva da njegovi malezijski partneri u vlasništvu, koji imaju 50 posto udjela, a ostatak on i njegov brat Nijaz, nisu dali ni fening za zgradu!
– Obećali su uložiti 30 miliona dolara, zajedno smo registrirali firmu, ali nisu. Ne znam jesu li nas izradili, ali smo na osnovu njihovih referenci i preporuke te naše ideje u Maleziji i dobili kredit za izgradnju. Sad firmom upravljamo brat i ja, a samo jedan od njih dvojice povremeno dolazi i interesira se. Ovaj četvrti ne, ali ima vlasništvo od 25 posto. Banka je dala inicijalna sredstva za izgradnju, a onda smo ih mi uvjerili da je isplativije dovršiti objekt nego odustati. Svi kažu da je to nemoguće, ali, evo, desilo se. Planiramo iznajmiti drugi toranj nekom lancu hotela. Ovdje se ne vraća brzo ulaganje, ali objekt vrijedi više od 200 miliona maraka – ističe Šabanović.
Brojke
306 stanova u objektima
118 metara visina tornjeva
12 ljudi zaposleno u kompaniji
100.000 kvadrata grube građevinske površine
(VisokoIN/Avaz)
