Naučnici već decenijama smatraju da se prsti na rukama i nogama u vodi smežuraju zato što spoljašnji sloj kože upije vodu i nabubri. Najnovija istraživanja pokazala su da je u pitanju zabluda.
Spoljašnji sloj kože čvrsto je vezan za sloj koji se nalazi ispod njega i ne može tek tako da se širi, piše Bright Side.
To vjerovanje potiče iz 1935. godine, kada su naučnici primijetili da se prsti na nogama ili rukama neće smežurati nevezano za to koliko dugo stoje u vodi ako im je određeni živac oštećen. Tada su došli do zaključka da se to događa zbog reakcije vegetativnog nervnog sistema u tijelu, koji je, između ostalog, zadužen i za kucanje srca i disanje.
Neurolozi su sad skloni uvjerenju da skupljanje ima evolutivnu pozadinu, odnosno da se prsti smežuraju jer tako bolje prianjaju uz mokru površinu – stabilniji su na vlažnim površinama, lakše je uhvatiti ribu itd.
U 2013. godini sproveden je niz istraživanja na tu temu. U jednom istraživanju zamolili su dobrovoljce da hvataju mokre i suhe predmete u dvije različite situacije – kada su im prsti naborani od vode i kada su suvi. S naboranim prstima ispitanici su mnogo brže sakupljali mokre predmete, i to za otprilike 12 posto.
Naučnici su ovu karakteristiku uporedili s gumama na automobilu.
Ako su brazde dovoljno duboke, guma će dobro prianjati za površinu. Svi znamo kako se prolazi s “ćelavim gumama”, a isto važi i za prste. Ako imaju dublje usjeke, voda će proći kroz njih i bolje će prianjati za mokru površinu.
Naučnici su zaključili da prsti u vodi ne nabubre, već se smanje zbog krvnih sudova koji se u njima stežu, pa se koža zbog toga nabora.
