Prema podacima Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini, EU je od 2018. godine za potrebe migranata i izbjeglica u BiH izdvojila 34 miliona eura, piše Al Jazeera Balkans.
Ova podrška uključuje osiguravanja skloništa, hrane, vode, sanitarija, odjeće, psiho-socijalne pomoći te pristup obrazovanju i zdravstvenim ustanovama u pet prijemnih centara u BiH, kao i osiguravanju opreme Službi za poslove sa strancima, Graničnoj policiji BiH, Sektoru za azil, policiji Unsko-sanskog kantona i drugim institucijama u zemlji.
Sveukupno, od 2007. godine Evropska unija osigurala je pomoć Bosni i Hercegovini u vrijednosti od 44,8 miliona eura u oblasti migracija i upravljanja granicama, navodi se u izvještaju Delegacije EU.
‘Nastavit ćemo pružati podršku’
„EU će nastaviti pružati podršku za unaprjeđenje kapaciteta vlasti u BiH kako bi se suočili sa izazovima migracija, ali također očekujemo od svih vlasti u zemlji da zajedno i u dobroj namjeri rade na iznalaženju načina za podjelu odgovornosti“, poruka je iz Delegacije Evropske unije u BiH.
Prema podacima EU, koja se poziva na procjene vlasti u BiH, više od 33.300 izbjeglica i migranata ušlo je u Bosnu i Hercegovinu od januara 2018. godine, dok ih je sada u zemlji približno 8.000, većinom u Unsko-sanskom kantonu.
Sredstvima koja donira EU osigurava se smještaj za oko 5.000 izbjeglica, tražitelja azila i migranata, dok se od tog novca pruža pomoć i onima koji borave izvan prihvatnih centara.
Komesar policije Unsko-sanskog kantona Mujo Koričić rekao je da im je u januaru Delegacija EU odobrila 500 hiljada eura za kupovinu vozila i opreme neophodne za rad da migrantima.
„Tražili su od nas da im dostavimo podatke o tome šta nam treba u vrijednosti od 500 hiljada eura. Poručili smo tri kombija za specijalnu policiju, devet marica za privođenje, zaštitnu oprema za policiju, i još neku opremu koja nam je potrebna“, kaže Koričić.
Osim novca Evropske unije, pomoć u borbi protiv migrantske krize u BiH šalju i druge međunarodne institucije ili humanitarne organizacije, poput Međunarodne federacije društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
Uloga IOM-a
Premda se u BiH slije dosta novca za potrebe rješavanja migrantske krize, nevladine organizacije kao i sami migranti upozoravaju da neki od migranata još uvijek žive u krajnje lošim uslovima. Najteža situacija je u kampu Vučjak kod Bihaća, čije zatvaranje je zbog nehumanih uslova zatražila i Delegacija EU u Bosni i Hercegovini.
Većina novca kojeg Evropska unija odobri za pomoć rješavanja migrantske krize u BiH implementira se uz pomoć UN-ove Međunarodne organizacije za migracije (IOM).
Vodeća međunarodna organizacija u području migracija, utemeljena 1951. godine, danas sarađuje sa vladinim, nevladinim i međunarodnim partnerima u skoro svim zemljama svijeta. Na oficijelnoj stranci te organizacije iom.int stoji da imaju 155 zemalja članica, i još 11 država sa statusom promatrača, dok urede imaju u više od 100 zemalja. Glavna uloga im je promovisanje humanije i regularnije migracije.
Organizacija je u Bosni i Hercegovini prisutna od 1992. godine, nakon što je u zemlji izbio rat.
Kada je Evropska unija u junu 2019. izvijestila da će izdvojiti 14,8 miliona eura za migrante i izbjeglice u Bosni i Hercegovini, saopćeno je da će 13 miliona eura biti dodijeljeno IOM-u kao podrška za upravljanje tim migracijama.
Raspodjela novca bez znanja BiH
Vlasti Bosne i Hercegovine ne slažu se kada EU novac za ublažavanje posljedica migrantske krize u zemlji troši bez znanja institucija BiH.
Državni ministara sigurnosti Dragan Mektić već neko vrijeme traži da se prekine sa praskom zaobilaženja državnih institucija kada je u pitanju raspodjela novca za potrebe migranata i izbjeglica u zemlji.
„Pošto se novac implementira preko Međunarodne organizacije za migracije mi za sada nemamo pravog uvida u način trošenja tog novca i koliko ga je uopće stiglo i potrošeno”, rekao je Mektić. On je poručio da BiH želi da bude samostalnija i, praktično, da upravlja novcem onako kako najbolje odgovara njenoj procjeni o širini migrantske krize, „jer ovdje najbolje poznaje situciju“.
Zoran Ivančić iz Centra za zastupanje građanskih interesa također je skeptičan kada govori o višemilionskim iznosima koji se izdvajaju za potrebe saniranja migrantske krize u BiH.
On kaže da je dosadašnja praksa pokazala da najveći dio novca koji u zemlje ulazi preko velikih međunarodnih organizacija bude potrošen na funkciniranje samih tih organizacija – na skupe džipove, njihove urede i dnevnice, dok praktično najmanje novca bude utrošeno na one stvari zbog kojih te organizacije i postoje.
„Te organizacije vole davati novac same sebi“, smatra Ivančić.
„Sumnjam u dvije stvari – u efikasnost tih organizacija, i u to da li su dovoljno kontrolirani, jer nas je tome povijest naučila. Rečeno nam je da je Bosna nakon rata dobila 17 milijardi (…), ili koliko već, to se može provjeriti… Onda je napravljena jedna parlamentarna komisija koja je istraživala dvije-tri godine, i nisu uspjeli ništa istražiti“, zaključuje Ivančić.
Jedan od nejasnih poteza Delegacije Evropske unije u vezi migrantske krize u BiH desio se kada je EU odbila finansirati smještaj migranata u prostorije Agrokomerca u Velikoj Kladuši, koje su vlasništvo Federacije BiH, a kao razlog su naveli da su objekti Agrokomerca preblizu granice sa Hrvatskom – odnosno sa granicom Evropske unije.
Nakon toga, migranti su smješteni u prostorije privatnog preduzeća Miral, premda se objekti Mirala nalaze neposredno uz Agrokomercove objekte.
‘Nisu imali drugog izbora’
Denis Hadžović iz Centra za sigurnosne studije pokušava razumjeti međunarodnu zajednicu i njihov odnos prema migrantskoj krizi u Bosni i Hercegovini.
On kaže da domaće vlasti već nekoliko godina ne uspijevaju uspostaviti efikasan mehanizam u borbi protiv migrantske krize, ne postoji jasna strategija u tom polju dok izostaje i međusobna koordinacija između institucija u BiH, zbog čega su međunarodne institucije koje se bave pitanjima migrantskih kriza, ocjenjuje Hadžović, bile primorane preskočiti vlasti u BiH i u rješavanje ovog problema uključiti se preko IOM-a, Crvenog križa ili drugih tijela.
„Jedino što nam ostaje je da vjerujemo da IOM taj posao radi transparentno“, kaže Hadžović.
