U noći sa 12. na 13. decembar , u naselju Dolac Malta u Sarajevu dogodila se tragedija u kojoj su stradala dva mlada života i koja je potresla cijelo Sarajevo
Kako je kasnije otkriveno, radi se o Aldinu Muliću, bratu vlasnika kafića ”Argelini”, te o Irhanu Foči, konobaru u pomenutom lokalu.
Kako su prenijeli mediji, Aldinu je u jednom trenutku pozlilo, izašao je iz objekta i otišao do obale. Pretpostavlja se da je počeo da povraća i potom se okliznuo i upao u nabujalu Miljacku. To je primijetio Irhan, koji je odmah za njim skočio u vodu i tu im se izgubio svaki trag.
Potraga je počela ‘tek’ oko pola osam ujutro, no uprkos velikom broju spasilaca na terenu, prvi dan potrage je bio neuspješan, a Miljacka koja je nabujala uslijed padavina proteklih dana, dodatno otežava okolnosti.
Ipak, danas 14.12. u rijeci Bosni u Visokom otkriveno je jedno beživotno tijelo, koje je ugledao vlasnik parcele Nermin Trnčić.
Kasnijom identifikacijom utvrđeno je da se radi o Irhanu Foči, koji je, kako bi spasio prijatelja, skočio u hladnu, nabujalu i surovu Miljacku.
Heroji su među nama
Identifikacija?! Znate li kako se to radi?! Neko od najbližih članova porodice dođe i posljednjim atomima snage gleda mrtvo tijelo svoj sina, brata, rođaka. Eto tako…
I tu sva priča, nagađanja i sve teorije o nesreći i događanjima te kobne noći, treba da prestanu. Sve to nije bitno kao činjenica šta je Irhan uradio. Znao je da riskira život ali u tom trenutku, vjerujem, da mu je jedina misao bila kako spasiti prijatelja u nevolji.
Nije ga uspio spasiti. Miljacka je surovo odnijela i oduzela mu život, ali Irhan je heroj, jer ”heroji su iz ulice, ne iz nerealnog filma”, kaže Kontra u jednoj pjesmi. I to je priča koju treba da forsiramo, prenosimo, pričamo, a ne ko je i da li je neko bio u alkoholiziranom stanju, pogotovo ne da stvaramo svoje teorije, sjedeći udobno smješteni u tople kafiće na kafi sa jaranima.
Jer, zamislite se i onako krajnje iskreno odgovorite: Koliko vas bi u decembru u neka doba noći skočilo u rijeku da spasi prijatelja? I ne treba da osuđujemo one koji to ne bi uradili, jer strah i želja za vlastitim životom nas često sprječava da radimo neke stvari.
Ali baš zbog toga treba da cijenimo i poštujemo one koji bi to ipak uradili, ili one koji već jesu, kao što je Irhan!
Barem na kratko zaboravimo političare, državu, sitne kriminalčiće, ‘velike ribe’, isključimo ih na jedan period iz svakodnevnih priča i razgovora, pričajmo o onima koji su svojim djelima to zaslužili. Zaboravimo heroje iz omiljenih filmova, serija i knjiga, pravi heroji su među nama, gledamo ih svaki dan, sjedimo s njima, susrećemo i pozdravljamo ih.
”Svako prisvaja titule dok je gužva i panika, ali heroj nije titula. Nije u snazi ni u nagradi već u namjeri. Ne radi to za naslove ili orden, jer heroju valuta je život”.
Neka ti je laka zemlja, dobri čovječe!
(Visokoin.com / Amila Alijagić / Source.ba)
