Povodom 489. godišnjice Gazi Husrev-begove biblioteke, Plaketa za poseban doprinos, kao znak priznanja za dugogodišnji naučni i kulturni angažman, uručena je prof. dr. Hilmi Neimarliji: donosimo njegovo obraćanje
Izražavam iskrenu zahvalnost na počasti koja mi je ovim priznanjem ukazana. Obradovan sam dodjelom, kao što bi, vjerujem, svako bio obradovan. Znače nam priznanja, pogotovo priznanja institucija šireg značenja i značajnih uloga. A za Gazi Husrev-begovu biblioteku jedva da je potrebno reći da je ustanova širokog kulturnog značenja i važne povijesne uloge. Priznanje, stoga, primam s osjećanjem dužnog poštovanja prema njegovom institucionalnom značaju.
Za 11 godina navršit će se pet stoljeća postojanja Gazi Husrev-begove biblioteke, islamske institucije koja je utemeljena kao pohvala važnosti knjige i znanja u životu muslimana. Gotovo pola milenija ona je mjesto gdje Bošnjaci uvakufljuju i prepisuju knjige i rukopise, čitaju, pišu i tumače djela teološka i pravna, filozofska i astronomska, pjesnička i historiografska. Gotovo pola milenija u njezinim prostorima se odvija neprekidni proces dotjecanja, povezivanja i čuvanja izraza duhovnog života i povijesnog postojanja našeg naroda. Poticajno je i izazovno zamišljati šta sve sadrže knjige i rukopisi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci: kojem je mnoštvu realnih i imaginarnih pojava, događaja i ličnosti u njima osigurano trajanje sa značenjem; koje obilje ideja, normi i diskursa su njihovi pisci i komentatori mislili i vrednovali; koliko je svitanja i akšama, mora i rijeka, gradova i vrtova Istoka i Zapada ovdje uvedeno u svijet smisla i vrijednosti.
Po živom kretanju znanja koje sadrži, znanja koje se razgranava i obnavlja, Gazi Husrev-begova biblioteka je ustanova sa ulogom vrta u kojem se pokazuje život bosanske tradicije islama i razvitak bošnjačkog kulturno-povijesnog identiteta. U knjigama i rukopisima, na njezinim policama, odgovori su na pitanja zašto islamska tradicija našeg naroda ima neprekidni matični tok i kako se u tom izvornom toku oblikuje životni svijet muslimana, normativno i simbolički, po uzoru na Božiju bašču u kojoj cvjetaju raznobojni cvjetovi i usaglašavaju se raznovrsni glasovi. I zašto je i kako je naš bošnjački identitet nesvodiv na jednu isključivu odrednicu našeg samorazumijevanja, naših pripadnosti, naših htijenja.
U ovoj ulozi ona je uporište izvornih znanja o islamu koja oslobađaju, nasuprot aktualnim pojavama njihovih svođenja na instrumente individualnih karijera i promocijama različitih varijanti njihove dogmatske redukcije. Teza o zaštiti Evrope od neznanja sa Istoka, koja je nedavno ponovno oglašena u našem zapadnom komšiluku, nije bez veze sa promocijama antiintelektualizma među bosanskim muslimanima. Naravno, Gazi Husrev-begova biblioteka je dokaz da je Bosna bila evropski prostor širenja knjiga i ideja u vremenima u kojima su se u nekim “braniteljskim” centrima knjige još spaljivale.
Gazi Husrev-begova biblioteka je preživjela akte urbicida i memoricida i, nakon spaljivanja Vijećnice i Orijentalnog instituta, postala je glavna riznica dokumenata o bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj prošlosti. Tu ulogu ona sada dijeli sa bibliotekom Bošnjačkog instituta, koji je Adil Zulfikarpašić u međuvremenu uspostavio u Sarajevu. Dokumenti koje čuva nosioci su značenja o svijetu prošlosti, koja nam se otkrivaju tako što nam naš današnji svijet čine shvatljivim. Važnost ove njezine uloge raste u srazmjeri sa opadanjem kreativnog zanimanja Bošnjaka za odgovore u prošlosti na pitanja sadašnjosti i budućnosti. Ima mišljenja da je unutarnja indiferentnost Bošnjaka te vrste danas opasnija od vanjske agresije.
Konačno, u mom razumijevanju bitnog značenja koje danas ima, i primarne uloge koju treba da ima, Gazi Husrev-begova biblioteka je institucija smisla i vrijednosti u okolnostima globalne, regionalne i lokalne dominacije institucija moći i partikularnih interesa. Vjerske, kulturne, obrazovne i druge ustanove, koje imaju institucionalnu ulogu zastupanja i afirmiranja vrijednosti, danas su, manje-više, svugdje u nepovoljnom položaju u odnosu na državne, korporacijske i druge institucionalne nosioce moći. U osnovi poremećenih odnosa i divergentnih procesa savremenog svijeta nije kriza međunarodnog poretka, već kriza smisla i vrijednosti. Kriza u Bosni i Hercegovini nije primarno kriza moći državnih institucija, nego kriza smisla državnih institucija i sistemskog omalovažavanja institucija vrijednosti. U našoj zemlji ne sukobljavaju se primarno narodi ili identiteti, niti građani i kolektiviteti; primarni je sukob faktičke moći i partikularnog interesa sa normativnom vrijednošću i vjerodostojnim smislom. Postdejtonski angažman međunarodne zajednice na jačanju institucija moći i savez međunarodnog pragmatizma i domaćeg klijentizma proizveli su vakuum u kojem su reprezentativne institucije vrijednosti postale ostrva smisla. Opora je činjenica da su i bošnjački zastupnici u državnim organima Bosne i Hercegovine učestvovali u uskraćivanju sredstava državnim institucijama kulture i tako postali saučesnici u nastojanjima da se dovrši ubijanje Nacionalne biblioteke, koje nije uspjelo spaljivanjem Vijećnice.
Svijet ne može postojati bez institucija kao obavezujućih instanci, a institucije ne mogu postojati bez vrijednosti kao životne jezgre njihova smisla i svrhe. U današnjim okolnostima krize smisla, Gazi Husrev-begova biblioteka sa drugim institucijama vrijednosti u Bosni i Hercegovini doprinosi zajedničkom životu sa smislom i svijetu kakav bi trebao biti.
