Velika Britanija, Australija i Kanada danas su zvanično priznale državu Palestinu. Predsjednik Francuske Emmanuel Macron najavio je da će i njegova zemlja priznati palestinsku državu. I Portugal se priprema promijeniti politiku te je također najavio priznanje, vjerovatno već sutra. Novi Zeland također razmatra priznanje.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je žestoko reagovao.
– Imam jasnu poruku za one čelnike koji priznaju palestinsku državu – vi time dajete golemu nagradu terorizmu. Imam još jednu poruku za vas: to se neće dogoditi. Palestinska država neće biti uspostavljena zapadno od rijeke Jordan”, naveo je.
Netanyahu kaže su udvostručili židovska naselja u Judeji i Samariji i da će nastavit tim putem.
Više od 150 zemalja je prethodno priznalo palestinsku državu, ali pridruživanje Velike Britanije i drugih zemalja mnogi smatraju značajnim trenutkom.
„Palestina nikada nije bila moćnija u svijetu nego što je sada“, kaže Xavier Abu Eid, bivši palestinski zvaničnik.
Imad al-Maghrebi iz Gaze, koji trenutno živi u Istanbulu, opisuje ovaj potez kao “historijski trenutak, ali je došao prekasno” te dodaje: “U stvarnosti, ništa ne preostaje od Palestine osim njenog naroda i oni se također suočavaju s genocidom. Izrael je uništio svaku mogućnost uspostavljanja nezavisne, suverene države.”
Alaa Saleh, otac šestero djece koji je pobjegao iz sjeverne Gaze na jug, kaže: “Ove zemlje moraju izvršiti pritisak na Izrael da okonča rat. Priznanje je važno i pozitivno, ali će biti besmisleno bez zaustavljanja borbi”, prenosi BBC
Hiyam Hassan, palestinska aktivistica oštrija je. Ona tvrdi da priznanje “nema stvarnu vrijednost u ovom trenutku, kada odmetnička država proždire ogromna područja obećane zemlje i, kroz svoje ekspanzionističke prakse, potkopava same temelje palestinske države prije nego što se ona i rodi”.
Dodaje da taj korak ne donosi stvarnu korist samim Palestincima, koji po njenom mišljenju “trebaju preispitati svoj stav o rješenju dvije države nakon svega što se dogodilo i nakon svih kršenja koja je Izrael počinio od Sporazuma iz Osla”.
Hassan kaže da priznanje uglavnom služi vladama koje su ga izdale “kako bi umirile vlastiti narod koji je masovno izašao na ulice kako bi se suprotstavio genocidu u Gazi”.
“Ono što je zbunjujuće”, zaključuje ona, “jest to što mnogi, uključujući Palestince pod prijetnjom istrebljenja, slave ovo priznanje, koje samo prikriva neuspjeh i nesposobnost vlada da se ponovo suoče s genocidom koji je u toku”.
