“Sva je trepetila od unutrašnjeg uzbuđenja kad je čula kako Bobo, ili Jure viče: mi smo spremni, Poglavniče!“, stoji u obaveznoj lektiri za šesti razred osnovne škole u Hrvatskoj.
Rečenica je to iz kratkog romana književnika Stjepana Tomaša pod nazivom “Moj tata spava s anđelima – Mali ratni dnevnik” koji je na popisu obavezne literature za šesti razred uz Priče iz davnine Ivane Brlić Mažuranić i Povjesnice Augusta Šenoe.
U “Malom ratnom dnevniku” ustaštvo je prikazano ne samo kao nešto potpuno uobičajeno i prihvatljivo, nego i kao izraz hrvatskog domoljublja, piše Index.
Erotski opis “unutrašnjeg uzbuđenja” izazvan slušanjem ustaške budnice koji kao da je pisan za ustašku erotiku iz 1941, nije jedini sporan dio te lektire. Pjesma o ustaškim krvnicima Juri Francetiću i Rafaelu Bobanu koji „zovu i kliču“ poglavniku spominje se na nekoliko mjesta u knjizi čije je prvo izdanje objavljeno 1992. godine, kao i ustaški pozdrav “Za dom spremni“.
Šestaši, dakle, da bi prošli razred moraju čitati knjigu koncipiranu kao dnevnik desetogodišnje osječke djevojčice, fiktivne Cvjete Matković, iz ratnog vremena 1991. i 1992. godine. Što ne bi bilo sporno da kroz djevojčicu pisac ne šalje političke poruke koje bi bile sporne i u ratnim 90-ima, a kamoli u 2016. godini.
Tomaš, rođen 1947. godine, kroz glavni lik širi predrasude o Srbima kao isključivu istinu o onome što se događalo 90-ih. Djeca tako čitaju o Čiki Sekuliću kojem otac djevojčice Cvije ne vjeruje jer je za sebe govorio da je Jugoslaven, a sad govori da je Hrvat pa se djevojčica pita hoće li susjed Sekulić priznati Hrvatsku.
„Svakodnevno mu srpska braća tuku mater, i zatući će je, ali on još nijedanput nije rekao: ‘Što nam to rade oni psi, majku će mi ubiti?!’ Voli li čika Sekulić naše neprijatelje više nego svoju majku“, pita se desetogodišnjakinja iz knjige.
Srbin je negativac i u formi dječaka iz austrijskog Pinkafelda kamo je djevojčica s obitelji izbjegla kada se rat razbuktao, a jasno se u knjizi daje do znanja tko su „naši“, a tko „njihovi“.
„Od danas više ne smijemo na klizalište jer su se naši dečki potukli s jednim malim Srbinom, vršnjakom. Pojavio se se odnekud i ne znam što se sve događalo prije tučnjave ali znam da je mali odnekud izvukao nož „skakavac“ a naši dečki vješalice iz garderobe“, opisuje se sukob s „malim Srbinom“ u knjizi.
Knjiga na nekoliko mjesta promovira ustaški poklič “Za dom spremni”, čak i kroz opise djevojčice o tome kako su se dječaci iz razreda “busali u mala hrvatska prsa” pišući ustaške slogane u sastavku o svojoj izbjegličkoj sudbini.
„Svi su dečki na početku sastavka napisali: CROATIA I ZA DOM SPREMNI! Na dnu sastavka još većim slovima: UVIJEK ZA DOM SPREMNI!”, stoji u knjizi.
Djeca ovo, ponovimo, čitaju u šestom razredu osnovne škole. Istovremeno, mogi su se čudili kada je prošle godine u septembru objavljeno istraživanje prema kojem tri četvrtine hrvatskih tinejdžera smatra da NDH nije bila fašistička, piše Index.
