„Kada se pogleda sindikalna korpa, mi se pitamo kako građani preživljavaju. O penzionerima i armiji nezaposlenih građana da i ne govorimo. Otpor takvom stanju su sve veće ekonomske migracije.”
Povodom 20. februara, Međunarodnog dana socijalne pravde, „Oštra Nula“ i Radnička solidarnost Bosne i Hercegovine organizovali su konferenciju „Ima li socijalne pravde u BiH“. Svetlana Cenić, ekonomista, Saša Kukolj, potpredsjednik Konfederacije sindikata Republike Srpske i Tanja Valentić, djelatnica Caritasa Banjolučke biskupije diskutovali su o ekonomskom, političkom i društvenom stanju u Bosni i Hercegovini.
„Kada se pogleda sindikalna korpa, mi se pitamo kako građani preživljavaju. O penzionerima i armiji nezaposlenih građana da i ne govorimo. Otpor takvom stanju su sve veće ekonomske migracije. Činjenica je da vlast od države, entiteta, kantona do lokalnih vlasti ne čini ništa kako bi se ovakva situacija promijenila. Svjedočimo apelima ljudi dobre volje koji bi na sebe trebali da preuzmu brigu o ljudima koji su u stanju socijalne potrebe. Sve češće se u realnom sektoru dešava da radnici bivaju ucijenjeni i zapošljavaju se kao partijski poslušnicu kako bi bili ona mašinerija koja će omogućiti političkim grupacijama ostanak na vlasti“ – kaže Gordana Katana iz Radničke solidarnosti BiH, moderatorica konferencije „Ima li socijalne pravde u BiH“.
Svetlana Cenić, ekonomista, kaže da je teško dati ekonomske parametre o siromašnima u BiH jer istraživanje nije provedeno od 2015. godine.
„Ne znamo kakve su navike potrošača i koliko je ljudi u apsolutnom a koliko u relativnom siromaštvu, kakva je socijalna slika i šta i kako dalje. Iz toga se izvode elementi budućih politika. Devet godina nije urađena, pa mi ne znamo koliko siromašnih imamo. Nama to obično procenjuju inostrane i međunarodne organizacije. Rađene su 2021. neke analize, kada je počela inflacija, ali posle toga ne. Dok se kupuju kola, dok se znani i neznani troškovi prikazuju, postavlja se pitanje treba li nam osnov za kreiranje socijalnih politika. Da smo nepravedno društvo pokazuje i to da se najviše u Evropi izdvaja sredstava kroz budžete za socijalno osiguranje. Međutim, to ne dolazi do onih kojima treba. Da smo nepravedna zemlja bez empatije govori činjenica da počesto zaposleni dobiju instrukciju da nema stavljanja na listu za socijalno zbrinjavanje i pomoć, pa sad zamislite onoga ko je iz nevolje došao po socijalnu pomoć kad ga dva puta vrate sa šaltera“ – upozorava Svetlana Cenić, ekonomista.
Prema riječima Svetlane Cenić, nema informacija o nadzoru nad provođenjem socijalnih politika i rješavanju socijalnih problema
„Nisam videla da oni koji su zaduženi za socijalnu poruku obilaze opštine i gledaju kako se rešava problem. Sve više stvari prevaljuje se na opštine, a s druge strane im se oduzima deo prihoda samim tim što se zadužuje entitet. Prioritet ima otplata. Što veći ino dug, to manje ostaje za raspodelu na nižim nivoima. Kad pogledate kakav je odnos prema građanima i odnos prema siromašnima, jednostavno ne smete biti ni star ni bolestan ni siromašan. To je danas vredno prezrenja. Pitamo se kuda dalje, a prioritet je reforma socijalne politike. Nama nije problem prihodovna strana, gledajući po odnosu BDP-a, nama je problem rashodovna strana“ – kaže Cenić.
Tanja Valentić, djelatnica Caritasa Banjolučke biskupije, kaže da je mnogo porodica u stanju socijalnih potreba.
„Otvorili smo dom za stara lica i vrtić, socijalno edukativni centar i obrazovanje, a pomažemo i migrantima na prostoru BiH, prije svega u Bihaću, radimo sa romskom populacijom. Imamo mnogo zahtjeva za osnovnu pomoć u smislu paketa hrane i prošle godine Caritas je podijelio 50000 paketa. Obnovili su 5 kuća. Imaju i program za mlade nezaposlene ljude. Caritasova javna kuhinja tokom 5 radnih dana svakodnevno posjećuju porodice kojima se nose obroci, porodice koje su u stanju socijalne potrebe. Imamo program kumstava, tj. donatore iz inostranstva koji šalju financijsku podršku višečlanim porodicama, a i Centar za savjetovanje za brak i porodicu“ – kaže Valentić.
Saša Kukolj, predsjednik Sindikata metalaca i rudara u Republici Srpskoj, kaže da su sindikati preuzimajući brigu o radnicima došli u situaciju da su članovi sindikata tu samo zbog pomoći koju mogu da dobiju, ne shvatajući ulogu sindikata u široj borbi.
„Potencirajući na socijalnoj pomoći, sindikati su radnike doveli u socijalnu kategoriju. Ove zadnje odluke došle su poslije socijalnog (ne)dijaloga bez shvatanja odgovornosti obaveza sindikata, poslodavaca i vlade. Mi smo svjesni da socijalni dijalog nije na bazi činjenica, statističkih podataka, relevantnih i tačnih informacija na osnovu kojih bi se kreirala socijalna karta samih radnika. Praksa je ono što smo vidjeli: zanemarivanju linearnog povećavanja svih plata nakon povećanja minimalne plate. Najviše sam se protivio svojim kolegama sindikalcima koji su mislili da će povećanje minimalca izazvati povećanje plata svim radnicima. Danas vidimo da to nije bilo rješenje. Takva je situacija i kad u preduzeću dogovarate sa poslodavcem: navodna briga o socijalnoj kategoriji dovodi većinu radnika upravo do te kategorije. Socijalni dijalog u ovom trenutku svodi se na razgovore o najnižoj plati, sindikat svu energiju ulaže u tu svrhu, misleći da je povećanje minimalca najveći uspjeh, a riječ je o mišljenju i stavu koji urušava sistem. Ne okrećući leđa od socijalnih kategorija, moramo se voditi time da se o socijalnim kategorijama počne baviti država.“ – kaže Saša Kukolj, predsjednik Sindikata metalaca i rudara Republike Srpske.
Anica Jonda, predsjednica Sindikata policije kaže da osnovni prioritet sindikalnog djelovanja i rada izvršne vlasti treba da bude uklanjanje svih razloga za ozbiljan stepen siromaštva u društvu, rad na pošteđivanju građana od isključenosti i sprečavanju diskiminacije.
„Danas najmanje 36000 ljudi traže povećanje plate. To je zamaskirano stavom da se povećanje minimalca na te ljude ne odnosi. Sada imamo ozbiljan argument u rukama sindikata koji kaže da ne možete povećati samo jednu platu jer time narušavate odnos složenosti i stručnosti, što stoji kao činjenica. To je ono što mi sada imamo. Referiram se na svog poslodavca, Vlada Republike Srpske, koju argumenti savršeno ne dotiču i ne dotiče ih to što mi na tome insistiramo. Mukotrpno smo, godinama, radili na nečemu što je za tri četiri godine survano u provaliju. Odgovorno iznosim tvrdnju koju mogu argumentovati podacima: stvarni socijalni dijalog između vlade kao poslodavca i sindikata koji zastupaju radnike ne postoje. Postoje samo u onom dijelu koji je potreban u populističkom smislu da se pokaže kako vlada RS ima osjećaj odgovornosti, brine o radnicima, pa onda i svojim radnicama, a tamo nekih 5-6 sindikata koji izlaze na proteste i šeta nisu drugo do disidenti u sistemu koji odlično funkcioniše“ – kaže Jonda, napominjući da su „disidenti“ danas radnice i radnici u policiji, pravosuđu, zdravstvu, upravi.
Oštra Nula i Radnička solidarnost u BiH poručuju da sindikalna potrošačka korpa u Bosni i Hercegovini iznosi toliko da dvije osobe sa prosječnom platom u jednom domaćinstvu nisu u stanju podmiriti osnovne potrebe četvoročlane porodice.
„Prema istraživanju UNDP-a u BiH trenutno postoje 53 organizacije za podjelu besplatnih obroka, pri čemu se 34 objekta nalaze u Federaciji BiH, 18 objekata u Republici Srpskoj i jedan objekat u Brčko distriktu BiH. U Bratuncu je otvorena prva javna kuhinja za bebe, čiji se broj korisnika u poslednjih godinu dana ušestročio. Trenutni broj korisnika u 53 javne kuhinje u BiH je blizu 18.000, a najzastupljenije ugrožene kategorije društva među korisnicima javnih kuhinja su penzioneri, nezaposleni, samohrani roditelji, osobe s poteškoćama u razvoju, te pripadnici romske populacije“ – napominju organizatori konferencije.
