Nakon što sam naglo izgubila vid, tadašnji suprug počeo je psihičko zlostavljanje riječima “smotana si, glupa, nesposobna”, a nakon toga je ubrzo došlo i fizičko nasilje, ispričala je za “Nezavisne” tridesetsedmogodišnja Milijana Krsmanović iz Bijeljine, koja je bila žrtva nasilja osam godina.
“Udala sam se vrlo mlada i u prvim godinama braka to nije bilo toliko izraženo zato što sam ja tada bila zdrava i fizički aktivna kao žena, majka i domaćica u kući, ali poslije deset godina braka i nakon rođenja trećeg djeteta, ja sam naglo izgubila vid, došlo je do pucanja očnog dna i samim tim se smanjila moja radna funkcija. Kada žena nije funkcionalna, automatski se smatra bezvrijednom i tada počinje psihičko nasilje, da bi poslije 15 godina braka prešlo u fizičko, gdje sam poslije tih batina napustila kuću sa troje djece i jednostavno počela da se borim kroz život”, ispričala je Krsmanovićeva povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.
Prvo se dešavalo to psihičko nasilje, dodaje ona, ali nije pokušavala da se odupre, jer jer smatrala da će da prestane.
“Možda čak ni to fizičko nasilje ne bih prijavila, nego je moja kćerka, koja je tada imala 11 godina, pozvala policiju i samim dolaskom policije ja sam osjetila snagu da treba da se borim”, rekla je ova hrabra žena, koja je iz svega isplivala uz podršku roditelja i Udruženja “Lara” iz Bijeljine.
Tada je, priča, shvatila da počinje da vrijedi kao ličnost, jer je do tada u njoj i većini drugih žrtava nasilja bio prisutan nedostatak samopouzdanja i vjere u sebe, a mislila je i da ne može da živi van bračne zajednice.
“Samo ta psihološka podrška je veoma bitna u tim momentima, a ja sam je imala i poslije pet godina sam uspjela da prevaziđem sve to”, ističe Krsmanovićeva.
Kako kaže, bivši muž je nakon što je otišla nije proganjao, jer je, ističe, brzo počeo sudski proces, a jedna od izrečenih kazni bila je šestomjesečna zabrana prilaska Krsmanovićevoj.
“Svim ženama poručujem da ne trpe nasilje i da obrate više pažnje na tu konverzaciju u braku, jer to često počne psihičkim nasiljem, da žena i ne primijeti da je pod torturom, pa tek kasnije pređe u fizički napad, što i jeste krajnji cilj nasilnika”, savjetuje Krsmanovićeva.
Ona se, zahvaljujući svojoj istrajnosti, izborila sa svim i posredstvom Udruženja “Lara” se zaposlila u bijeljinskoj bolnici kao fizioterapeut tehničar.
Povodom početka kampanje “16 dana aktivizma u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja”, govorila je juče Minja Damjanović, voditeljica projekta na sprečavanju nasilja nad ženama u UN Women, koja je kazala da ova kampanja svake godine počinje 25. novembra i traje do 10. decembra.
“Neophodno je ukazati na to da su ženska prava – ljudska prava i to je možda očigledno, ali se često zaboravi. Ono što mi ove godine ovom kampanjom želimo pokazati jeste veza između nasilja nad ženama i nasilja u porodici i rodnih stereotipa, pa tako ovu kampanju ove godine provodimo pod dva slogana, jedan je “Isključimo nasilje”, a drugi je “Isključimo stereotipe”, istakla je Damjanovićeva.
Bojan Arula, socijalni radnik u Centru za socijalni rad Banjaluka, rekao je da je ovaj centar pionir u borbi protiv nasilja u porodici te da je među prvima u BiH uveo mobilni tim za podršku žrtvama trgovine ljudima.
Prema podacima, u RS su u prvih šest mjeseci nasilju u porodici bila izložena 652 lica, zbog čega je, kako je rečeno, neophodno pooštriti kaznenu politiku s ciljem dostizanja nulte tolerancije prema nasilju u porodici.
Bosiljka Bošnjak, pomoćnik ministra za porodicu, omladinu i sport RS, navela je da su prema podacima MUP-a RS, od 652 lica koja su bila izložena nasilju u porodici, 439 bile žene i 213 muškarci.
Amela Bašić-Tomić, koordinator Sigurne kuće za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja iz Banjaluke, rekla je da je u 10 mjeseci ove godine u tu kuću bilo smješteno 38 lica – 19 žena i 19 djece, koji su preživjeli nasilje od člana porodice.
Lana Jajčević, pravni savjetnik u Fondaciji “Udružene žene Banjaluka”, rekla je da im se u prvih šest mjeseci za pravni savjet obratilo 220 žena.
