Tri decenije od rata, svjetske naslovnice nose teret ubistava u Sarajevu. Italija je pokrenula istragu i ko zna koliko će zemalja još, a BiH čeka
“Italijanski listovi otkrili su i objelodanili nevjerovatnu vrstu ratnog turizma u režiji četničkih zločinaca i izvjesnih, neimenovanih, mešetara ujedinjenih u organizovanom ubijanju Sarajlija.” Ovako počinje tekst objavljen na naslovnoj strani Oslobođenja 1. aprila 1995. godine pod naslovom “Snajperski safari u Sarajevu”.
Srpski “gospodin”
– Torinska Stampa donosi, kao svoj prilog toj strašnoj vijesti, autentično svjedočanstvo svog novinara. Giuseppe Zaccaria piše da ga je na Palama, neki “gospodin u odori srpske vojske” doveo na kraj svoga vrta, do barake, jedva nešto veće od pseće kućice. Na tlu je bio gumeni madrac, na suprotnom zidu prozorčić, u njemu uglavljena snajperska puška. “Pogledaj”, ponudio mu je “gospodin”. Kroz dalekozor su se jasno vidjele osobe koje su pretrčavale “snajpersku aleju” između Holiday Inna i skeleta nebodera koji je nekad bio hotel Bristol. Na nišanu se pojavila neka starica. “Hoćeš li pucati?” Srpski “gospodin” velikodušno se odrekao vlastite zabave da bi je ponudio gostu, piše u nastavku teksta.
Trideset godina poslije rata, svjetske naslovnice još nose teret ubistava u Sarajevu. Tužioci u Milanu pokrenuli su istragu protiv italijanskih državljana zbog namjernog ubistva s otežavajućim okolnostima okrutnosti i podlih motiva. Italijani su navodno dali ogromne sume novca kako bi tokom opsade Sarajeva mogli da budu “vikend-snajperisti” koji ubijaju građane zabave radi.
Italijanski novinar i pisac Ezio Gavazzeni, čije je obraćanje tužilaštvu u Milanu dovelo do otvaranja istrage, izjavio je da u zločinačkim turama nisu učestvovali samo Italijani nego i bogati državljani drugih zapadnih zemalja.
– I belgijski tužioci mogli bi otvoriti istragu o navodnom “snajperskom turizmu”, koji se provodio tokom opsade Sarajeva 1990-ih ako su u njega bili uključeni belgijski državljani, prema riječima bivšeg međunarodnog sudije Chrisa van den Wyngaerta.
I u SAD-u je bilo govora o pokretanju istrage o krvavim vikend-safarijima u Sarajevu. I ko zna u koliko još zemalja, ali šta je s Bosnom i Hercegovinom – gdje su naši tužioci, istrage, dokazi, naše presude?!
– U Tužilaštvu BiH je predmet formiran 2022. godine, na temelju prijave nekadašnje gradonačelnice Sarajeva. Predmet je u radu i tužilačka odluka još nije donesena, stoji u odgovoru Tužilaštva za Oslobođenje.
Tri godine bez tužilačke odluke?
– U BiH je sve to zataškano. Mislim da je to zbog toga jer je u Bosni to i dalje otvorena rana. U zemlji žive tri etničke grupe – bošnjačka, srpska i hrvatska. Otvaranje procesa ovakve prirode, koji bi optužio jednu od tih grupa, mogao bi izazvati velike tenzije. To je moj utisak. Ipak, želio bih da vidim da se dvije ili tri osobe izvedu pred sud, kazao je Gavazzeni.
Iz pravosudnih krugova stiže upozorenje da vrijeme briše tragove: svjedoci umiru, stare, pamćenja blijede, a ako su u sve zaista bile uključene i obavještajne i paraobavještajne službe, istina je još nedostižnija.
– Tužilaštvo Italije ima puno pravo istraživati i optuživati svoje državljane za djela počinjena u inostranstvu, uključujući i ratne zločine u BiH. To je zasnovano na aktivnom personalnom principu krivične jurisdikcije prema italijanskom krivičnom pravu. U osnovi, italijanski državljanin koji počini krivično djelo uglavnom podliježe italijanskom zakonu, posebno ako se krivično djelo dogodi u Italiji (teritorijalni princip) ili uključuje italijanske interese u inostranstvu, ali posebna zakonska pravila dozvoljavaju krivično gonjenje u Italiji za krivična djela počinjena u inostranstvu. Kod “Sarajevo Safarija” se radi o izuzetno teškom krivičnom djelu kažnjivom doživotnim zatvorom, koje u Italiji nikada ne zastarijeva. Krivični zakon predviđa da čak i ako je posljednja faza ovih krivičnih djela počinjena u drugoj zemlji, italijanska jurisdikcija se zadržava i krivično gonjenje se može odvijati u Italiji. Za državljane drugih država jurisdikcija Italije je ograničenija i obično zahtijeva prisustvo osobe na teritoriju Italije ili dovoljnu povezanost sa slučajem. U slučaju teških međunarodnih zločina (ratni zločini) moguća je i univerzalna jurisdikcija, ali italijansko zakonodavstvo nije u potpunosti usklađeno s tim principom, pojašnjava Davor Trlin, profesor ustavnog prava za Oslobođenje.
Dodaje da tužilaštva Italije, Belgije ili SAD-a mogu zatražiti međunarodnu pravnu pomoć od Tužilaštva BiH.
Slanje dokaza
– Takvi zahtjevi se šalju preko Ministarstva pravde BiH kao centralnog organa veze i komunikacije između pravosuđa drugih država i pravosudnih organa u BiH (direktna komunikacija rizikuje protestne note). Tužilaštvo BiH može dostaviti dokaze, svjedočenja, dokumentaciju i druge materijale stranim organima. Osnov za to su Evropska konvencija o međusobnoj pravnoj pomoći i bilateralni sporazumi. Saradnja je posebno olakšana kada se radi o ratnim zločinima, jer su to djela koja nisu političke prirode. Odbijanje pomoći moguće je samo u izuzetnim slučajevima (npr. ugrožavanje suvereniteta ili javnog reda). U praksi BiH već godinama sarađuje sa evropskim tužilaštvima u sličnim predmetima. Ova istraga iz Milana može biti važan korak u suočavanju s nekažnjenim zločinima iz 1990-ih, kaže Trlin.
U Tužilaštvu BiH su nam rekli da ih pravosudne institucije Italije nisu kontaktirale.
