Gospodin Izet Smajević je odlučio na svoj Facebook stranici javno objaviti komunikaciju sa izvjesnim Suvadom o pitanju obaveza industrijskih subjekata prema ekologiji u Visokom, stav gospodina Smajevića prenosimo u cjelosti:
“Moje mišljenje o obavezi industrijskih subjekata da se prema okolini odnose odgovorno, kao inženjera energetike i profesora, ću iskazati stavom, koji je zapravo citat i vrijedi u industriji i energetici širom (civiliziranog – a i mi smo valjda to) svijeta: „onaj ko nanosi štetu mora da plati obeštećenje“. Naravno, taj koji bi potencijalno mogao nanijeti štetu okolini je u prvom redu dužan poduzeti sve mjere da spriječi nanošenje štete – bilo kome (konkretno, to su tehnološke i pogonske mjere za sprječavanje emisija koje na bilo koji način onečišćuju okolinu, naprimjer iz TE Kakanj ili Preventa), a ako ipak dođe do štete (nema termoelektrane sa nultom emisijom!) – onaj ko je nanio štetu mora za to platiti, i to onome kome je šteta nanesena – ne nekome drugom! Sve osim toga je nepravda! A zadaća Čovjeka (ovo veliko slovo ima simboliku, tako označavam one koji se bore za dobro i odvračaju od zla) je da se zalaže za pravdu! I to aktivno, bez čekanja da to uradi neko drugi. Ako postavimo pitanje, već smo aktivni (jer se nepravda/zlo može otkloniti i riječju!), ali ne smijemo se zaustaviti samo na pitanju – ako se njime nije postigao željeni retzultat. Na putu zaokreta ka boljem je nužna (zahtijeva se) upornost. Ili ukratko: to što općina Visoko nije ušla u Program prijateljskog oruženja sa Elektroprivredom/TE Kakanj nije pravda – naprotiv to je nepravda prema građanima općine Visoko, obzirom da je dimnjak TE Kakanj samo par kilometara daleko od te općinske granice.
Vođen stavom da se treba odazvati općeljudskoj potrebi odgovornog odnosa prema pojedincu, zajednici, životnom prostoru, pravu (jer „i put ima pravo“, „i mrav ima pravo“, …), ja sam ušao u OV Visoko – ne da šutim, nego da govorim i djelujem. Uz nadu da neću biti usamljen u nakani da se probudimo, da jasno kažemo šta hoćemo, i ko nam je šta dužan činiti – i do kojeg roka! – želim nam međusobno razumijevanje, koordiniran rad i napredak!”
(VisokoIN)
