Diskriminisali su nas i diskriminišu i dalje. Mi izgleda baš volimo da smo i individualno ograničeni, ali i od strane sistema.
Ne tako mali broj nas je u osnovnim i srednjim školama prošla neku vrstu, nasilja, omalovažavanja i ponižavanja od strane nastavnika, profesora, direktora i uposlenika škole uopšteno. Počelo je da se govori o vršnjačkom nasilju, zastupljeno je, ima ga, a o psihološkom zlostavljanju od strane uposlenika u onome što se zove „odgojno obrazovna ustanova“ baš i ne.
Zašto? Prvi odgovor je zbog straha od sankcije te zaštićenosti od strane onih zbog kojih se takva lica i nalaze na tom radnom mjestu. Drugi odgovor je što učenici u tim godinama i ne znaju da je to ustvari ponižavanje, iživljavanje, oblik nasilja i liječenja kompleksa. Ako ne dobiju objašnjenje od strane roditelja, teško da ih iko drugi može suočiti sa činjenicama i istinom. Ruku na srce još uvijek ima izuzetaka koji nas ne samo da samo obrazuju nego nas i odgajaju.
Granice do kojih su spremni da idu u svom primitivizmu, zaostalošću i liječenju kompleksa javno je podijelila Nejra Bajrić. Nejra je hrabra, prelijepa i pri tome odlična učenica devetog razreda OŠ „ Treštenica“ Banovići. Naime, tinejdžerki je zabranjeno postavljanje fotografije na maturski pano od strane pedagogice pomenute škole Aldine Rahmanović, uz potpunu podršku direktorice škole Mevlide Mujić iz razloga što je, pazite ovo, po njihovom mišljenju djevojčica bila previše našminkana. Demokratija je zaplakala, a ljudska prava traže izlaz!
U kojem paralelnom svemiru imate pravo iz bilo kojeg motiva zabraniti nekome ko sasvim regularno završava školu, da iz bilo kojeg razloga kao i ostali vršnjaci, prijatelji i kolege iz razreda ima svoj simbol mature, završetka jednog poglavlja školovanja, a kamoli zbog ove bizarnosti od razloga?
Povrijedili ste i ponizili tinejdžerku, teško da ćete moći mirno spavati zbog ove sramote, ali ste što je najpozitivnije u cijeloj priči iz nje ste izvukli buntovnički duh i volju da se bori za sebe. Iako razočarana, hrabro je ustala, ispričala svoju priču i dala nam nadu da polako, ali sigurno izlazimo iz labirinta šutnje.
Aldina Durić, Mreža za izgradnju mira
