Nakon stravičnog masakra u Srbiji, kada je 14-godišnji dječak u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” ubio osam svojih vršnjaka i čuvara škole, a ranio sedam osoba, na razne načine pokušava se identificirati uzrok ove tragedije.
Mnogi stručnjaci kao jedan od razloga koji su doveli do ovog zločina ističu i štetan uticaj TV programa kojima su mladi izloženi, prvenstveno tu ubrajajući “reality” programe.
Ovim povodom na svom Facebook profilu oglasio se i Jasmin Duraković, producent i bivši direktor Federalne televizije. On se osvrnuo na ugovor koji je 2014. godine potpisao BH Telecom sa Pinkom.
Njegov status prenosimo u cjelosti:
Sada je možda kasno.
Skočili su svi na Pink i Happy TV kao glavne krivce za raspad svih vrijednosti u društvu i poguban utjecaj na mlade i djecu.
Takvih je puno iz BiH.
Ali, malo ko je reagirao kada je 2014. godine BH Telecom potpisao famozni ugovor sa Pinkom, kojim se na platformi najvećeg telekom operatera pojavilo 100 kanala ove srbijanske TV kuće. Za tu uslugu BH Telecom je godinama plaćao 1 euro po korisniku.
I svi su bili zadovoljni – zadovoljene su niske strasti publike koja je, po tvrdnjama tadašnje uprave BH Telecoma, tražila baš taj sadržaj.
Iza tog ugovora stala je tadašnja SDA, ali i Lagumdžijin SDP.
Svako iz svojih interesa.
Znam ponešto i gdje su ovi poslovi operativno završavali, ali to nije više tako važna tema.
Tako smo svi postali jedna velika tv „zadruga“, u kojoj su heroji nacije svi oni koji koje danas osuđujemo.
I to je finansirano našim novcem, jer BH Telecom je firma u vlasništvu države. Znači – nas građana ove zemlje.
To je bio i početak kraja domaće tv industrije, jer je taj ugovor dao monopolski položaj Pinkovoj grupaciji u kojem se zna koji su programi koji se najviše gledaju.
Taj ugovor je potopio i marketinško tržište BiH, jer više nije bilo potrebe da velike kompanije koriste domaće televizije za oglašavanje. Tako su one izgubile (ionako malu) snagu koju su dotad imale.
Nestalo je (ionako malo) novaca za domaću produkciju.
Naročito onu vrstu produkcije koja bi suprotstavila reality programima Pinka i sličnih tv stanica sa istoka.
Zato je danas BiH, kada je u pitanju tv industrija, veća provincija nego što smo to bili davnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Potreban je potpuni reset politike naspram tv i druge masovne industrije koju trenutno imamo – od javnih rtv servisa, komercijalnih tv. stanica, telecom i digitalnih operatera, regulacije tržišta u ovoj oblasti i svih drugih pratećih mjera koje su potrebne da bi se ovo uradilo.
Potreban nam je novi, domaći tv i drugi sadržaj u tv i kompletnoj kulturnoj i kreativnoj industriji.
Toga nema bez političke volje.
Zato je važno da „Trojka“, koja sada ima vlast u Sarajevu, Federaciji i BiH, pokaže tu volju, kao i znanje da se stvari u ovoj prevažnoj oblasti mijenjaju. To bi trebalo da bude važno i njihovim partnerima u vlasti, jer – kao što smo svjedoci ovih dana – osjećamo se svi ugroženi, bez obzira da li smo mi Bošnjaci, Srbi, Hrvati ili Ostali, napisao je Duraković.
