Prije otprilike dvije godine Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je novi lijek za mršavljenje s vrlo upečatljivim rezultatima kliničkih istraživanja za liječenje pretilosti kao i terapije oboljelih od dijabetesa tipa 2, pa i preddijabetisa. U medijima i na društvenim mrežama taj lijek – semaglutide – vrlo je brzo postao hit zbog impresivnih učinaka na smanjivanje tjelesne težine. Neki od njegovih vrlo zadovoljnih korisnika počeli su taj lijek reklamirati na društvenim mrežama kao da se ne radi o lijeku nego o, recimo, žvakaćim gumama s fantastičnim učincima, ali bez ikakvih značajnih nuspojava.
Iako ozbiljna klinička istraživanja pokazuju kako je semaglutide doista ispunjava svoju ‘medicinsku misiju‘ te značajno poboljšava zdravstveno stanje pretilih ili oboljelih od dijabetesa u nizu parametara, pojedini podaci o njegovim učincima podsjećaju kako je neodmjereno propagiranje lijekova, posebno pod njihovim imenom, ipak zabranjeno.
Naime, u slučaju semaglutida posebno je osjetljiva priča to što se mnogo osoba, posebno žena, koje žele lako smršavjeti pomamilo za čudotvornim lijekom, iako bi svoju preveliku kilažu mogli smanjiti tradicionalnim metodama; smanjivanjem kalorijskog unosa, promjenom načina prehrane te povećanom tjelesnom aktivnošću.
U čemu je problem? Naučnik Raphael Sirtoli – suosnivač aplikacije Nutrita, doktor zdravstvenih nauka na Univerzitetu u Minhou i magistar molekularne biologije sa Univerziteta Staffordshire – uočio je u velikom kliničkom istraživanju specifične podatke o učincima semaglutida koji očigledno iziskuju daljnje promatranje, analiziranje i donošenje zaključaka.
Sirtoli je objavio thread na Twitteru u kojem je upozorio na intrigantne podatke iz kliničkih istraživanja o načinu na koji korisnici semaglutidea gube tjelesnu masu; oko 40 posto dolazi od gubitka iz ‘normalne‘ tjelesne mase (lean body mass), koja se pretežito sastoji od mišića. Za razliku, kod uobičajenih dijeta ili nakon barijatrijske operacije, samo se 22 do 25 posto ukupnog gubitka tjelesne mase odnosi na mišićno tkivo. Uz to, zanimljivo je da semaglitude pojačava tzv. inzulinsku reakciju kod obroka za čak 35 posto, što je dobro jer omogućuje da uz jači signal inzulina šećeraši lakše održavaju normalne glikemije (nivoa šećera u krvi). Istovremeno, semaglutide vrlo značajno podiže razinu inzulina u organizmu na tašte, i to za 15,5 posto.
Ono što je još uvijek nejasno jest kakav utjecaj može imati semaglutide na ogroman broj osoba s dijabetesom koje imaju razvijenu hiperinzulnemiju; stanje u kojem njihova gušterača već luči vrlo visoke količine inzulina jer je bolesnik već razvio inzulinsku rezistenciju odnosno neosjetljivost ćelija na inzulin. Ne čini se baš dobrim ako gubite puno više mišićne mase tokom mršavljenja u odnosu na tradicionalne načine gubljenja tjelesne težine. Uz to, Sirtoli je primijetio kako semaglutide povećava broj otkucaja srca u minuti. Pri svemu tome, još se najbolje ne razumije kako dugoročno semaglutide može utjecati na stvaranje i razgradnju masnih ćelija u ljudskom organizmu.
Uostalom, i istraživanja koja donose vrlo pozitivne informacije o učincima semaglutida na osobe s dijabetesom i pretile naglašavaju u svojim sižeima kako su i njihove ogromne te vrlo sofisticirane studije imale limitacije (npr. – veliki udio sudionika u studijama imao je preddijabetes, ali te osobe mogu reagirati drugačije kad su u pitanju učinci semaglutida na tjelesnu masu).
Nadalje, jedna od studija, „Once-Weekly Semaglutide in Adults with Overweight or Obesity“, naglasila je kako su potrebna nova istraživanja kako bi utvrdili razlike između bijelih žena visoko motiviranih za mršavljenje (koje su dominirale u studiji) i drugih dijelova populacije. Priznali su u zaključku kako, naravno, treba pratiti dugoročne učinke liječenja semaglutidom, ali i bolje proučiti učinke na različite mjere/procjene zdravlja vezanog uz tjelesnu masu kod osoba s dijabetesom, kao što su sastav tjelesne mase i glikirani hemoglobin.
S obzirom na euforiju zbog učinaka semaglutida na gubitak tjelesne mase kod žena, treba napomenuti kako je u medijskim izvještajima o superučincima na mršavljenje često izostavljena informacija o relativno čestim nuspojavama; povraćanju, proljevu i probavnim problemima. Kod grupe ispitanika koji su koristili semaglutide, njih je 4,5 posto moralo prekinuti terapiju, ili oko 12 puta više nego kod placeba. Mučnine i proljevi vremenom navodno prestaju, ali ostaje pitanje dugoročnog učinka na zdravlje ako redovno konzumirate ono što je inicijalno uzrokovalo mučnine, povraćanje i proljev.
Ukratko, cijeli niz pokazatelja govori da je za osobe s dijabetesom i pretile semaglutide dobar novi lijek, ali je neozbiljno da se oko njega proizvela medijska euforija iako je reklamiranje lijekova zabranjeno upravo zbog toga da se spriječi njihovo korištenje kod osoba kojima oni nisu medicinski potrebni, a negativne posljedice mogu premašiti koristi.
