Josipa Lisac vraća se 14. februara u beogradski Centar „Sava”, gdje će održati prvi u nizu koncerata u regionu kojima proslavlja 50 godina karijere.
„Najljepši su susreti ako su iskreni, istiniti i prijateljski. Uvijek sam željela da kroz muziku donesem poruke ljubavi i prijateljstva. To je nešto najljepše što svima nama može da se dogodi”, ističe Josipa Lisac.
Unikatna pojava muzičke scene – vokalno superiorna, specifičnih interpretacija i nekonvencionalna stila, Josipa Lisac je izgradila svoj karakteristični pjevački i modni identitet.
Poznata je i po hitovima kakvi su „Magla”, „Hir, hir, hir”, „Gdje Dunav ljubi nebo”, „Boginja”, „Danas sam luda”…
„U tih 50 godina meni je apsolutno najljepša muzička saradnja i život sa Karlom Metikošem (1940–1991).
On je napravio za mene najljepše pjesme koje žive i danas.
Napravio je antologijski album ’Dnevnik jedne ljubavi’ (1973) i autor je dvije rok opere ’Gubec Beg’ (1975) i ’Grička vještica’ (1979). Napravio je sve moje moguće hitove kao ’Magla’, ’Danas sam luda’… To su najljepši trenuci, na to sam ponosna”, kaže Lisac.
Pošto se pred kraj gimnazije zainteresovala za rok muziku, Lisac je počela 1967. godine da pjeva u grupi „O’Hara”, poslije nazvanoj „Zlatni akordi”.
Ubrzo potom dobila je priliku da samostalno nastupi na najvažnijem festivalu zabavne muzike u Opatiji 1968. godine kada je osvojila niz nagrada sa pjesmom Arsena Dedića „Što me čini sretnom”.
„Bila sam članica grupe ’O’Hara’ i nastupili smo u Domu omladine Beograda krajem 1967. godine.
To je bio predivan koncert. Izašli smo u tada poznatom muzičkom časopisu ’Džuboks’.
Početkom 1968. sam bila članica grupe ’Zlatni akordi’ i snimili smo singl sa četiri pjesme.
Bili smo na ’Šlageru sezone’ i ’Subotičkom festivalu’, gdje smo sve nagrade osvojili.
U samom početku je bilo već vrlo burno”, prisjeća se Josipa Lisac. Bio je to buran početak karijere tokom koje se Josipa Lisac posvetila pronalaženju.
