Disanje ne služi samo da bismo priskrbili kisik – od sada se povezuje i s moždanim funkcijama i ponašanjem.
Znanstvenici iz bolnice Northwestern Medicine otkrili su po prvi put da ritam disanja stvara električnu aktivnost u ljudskom mozgu koja poboljšava emocionalna rasuđivanja i prisjećanje.
Ovi efekti na ponašanje uvelike ovise o tome udiše li se ili izdiše kroz nos ili kroz usta.
U ovoj studiji sudionici su uspjeli identificirati preplašen izraz lica puno brže ako su lice vidjeli kada su udisali, u odnosu na situacije u kojima su lice vidjeli dok su izdisali. Pojedinci su također s većim ishodom uspjeli zapamtiti objekt ako su ga vidjeli na udisaj nego na izdisaj. Učinak je nestajao ako se disanje odvijalo na usta.
Dramatična razlika
“Jedno od velikih pronalazaka ove studije je dramatična razlika u moždanoj aktivnosti amigdale i hipokampusa tijekom udisanja u odnosu na aktivnosti tijekom izdisanja”, rekla je voditeljica studije Christina Zelano, izvanredna profesorica neurologije u Školi medicine Feinberg pri Sjeverozapadnom sveučilištu. “Otkrili smo da udisanje stimulira neurone u olfaktornom kortekstu, amigdali i hipokampusu, širom limbičkog sustava.”
Studija je objavljena prošle godine u časopisu Journal of Neuroscience.
Znanstvenici sa Sjeverozapadnog sveučilišta otkrili su ove razlike u moždanoj aktitvnosti dok su proučavali sedam pacijenata s epilepsijom koji su imali zakazane operacije mozga. Tjedan dana prije operacije kirurg im je u mozak implantirao elektrode kako bi identificirali uzrok njihovih napadaja. Ovo je omogućilo znanstvenicima uvid u elektro-fiziološke podatke direktno iz mozga.
Snimljeni električni signali pokazzali su da moždana aktivnost oscilira s disanjem. Aktivnost se pojavila u područjima mozga u kojima se obrađuju emocije, pamćenje i mirisi.
Ovo otkriće navelo je znanstvenike da se zapitaju jesu li i kognitivne funkcije koje su tipično povezane s ovim područjima mozga – osobito obrađivanje straha i pamćenje – pod utjecajem disanja.
Amigdala je snažno povezana s obradom emocija, osobito onih vezanih uza strah. Stoga su znanstvenici pitali 60 subjekata da donesu brze odluke o izrazima emocija u laboratorijskom okruženju, gdje su pratili njihovo disanje. Sudionici su morali što većom brzinom naznačiti koje su emocije izražene na licima prikazanim na fotografijama.
Kada su vidjeli izraze lica tijekom udisanja, sudionici su puno brže prepoznali preplašene izraze nego kad su ih vidjeli tijekom izdisanja. Ovo nije bilo točno za lica koja izražavaju iznenađenje. Ovi učinci su nestali kada su sudionici izvršavali isti zadatak i disali na usta. To znači da su učinci na prikaze straha specifični samo za disanje kroz nos.
U eksperimentu koji se odnosi na procjenu funkcije pamćenja – koja je vezana uz hipokampus – istim sudionicima pokazane su slike objekata na ekranu računala te im je rečeno da ih zapamte. Kasnije, pitalo ih se da se prisjete tih objekata. Znanstvenici su otkrili da je prisjećanje bolje ako su slike viđene tijekom udisanja.
Brzo disanje
Rezultati upućuju na to da brzo disanje može pružiti prednost kada je netko u opasnoj situaciji, rekao je Zelano.
“Ako ste u stanju panike, vaš ritam disanja postaje brži”, rekao je Zelano. “Kao rezultat potrošit ćete proporcionalno više vremena na udisanje nego kad ste smireni. Dakle, prirođeni odgovor našeg tijela na strah – ubrzano disanje – mogao bi imati pozitivan utjecaj na moždane funkcije i rezultirati bržom reakcijom na opasne podražaje iz okoline.”
Drugi potencijali uvid ovog istraživanja odnosi se na osnovne mehanizme meditacije i fokusiranog disanja. “Kada udišete, na neki način sinkronizirate oscilacije mozga preko limbičke mreže”, rekao je Zelano.
