Šef narko mafije Darko Šarić, koji je rano jutros uhićen u zajedničkoj akciji državnih organa Srbije i Crne Gore, u javnosti, točnije medijima, prvi put se “pojavljuje” u listopadu 2009., kada su agencije prenijele da je urugvajska policija zaplijenila 2,8 tona kokaina na jahti “Maui”, pod britanskom zastavom, u luci Santiago Vasquez, 25 kilometara zapadno od Montevidea, javlja Tanjug.
Tom prigodom uhićene su dvije osobe, Urugvajac i Srbin, koji su pokušali da kokain s jahte prebace na prekooceanski brod, čija je krajnja destinacija bila zapadna Europa. Tovar s drogom presretnut je u okviru zajedničke akcije “Balkanski ratnik” američke agencije DEA, srpske BIA i policije Urugvaja.
Paralelno, beogradska policija uhitila je pripadnike Šarićeve grupe koji su se zatekli u Srbiji.
U siječnju 2010. za Darkom Šarićem raspisana je međunarodna tjeralica. Prema pisanju podgoričke Pobjede 25. siječnja 2010., pozivajući se na neimenovane izvore iz policije, Darko Šarić koji je posljednji put viđen u Pljevljima deset dana ranije, napustio je Crnu Goru, i od tada mu se gubi svaki trag. Isti list je kasnije pisao da je Šarić pobjegao u Švajcarsku.
Milo Oparnica, šef Nacionalnog biroa Interpola u Srbiji, objelodanio je 15. veljače 2010., tijekom gostovanja na B92, da se policija počela baviti Darkom Šarićem još 2000. godine zbog pranja novca, što je vjerovatno bio početak raspetljavanja čitavog slučaja.
U veljači 2010. iz Uprave policije Crne Gore priopćeno je da je Šarić, osumnjičen u Srbiji za šverc kokaina, napustio teritoriju Crne Gore ilegalno, nekoliko dana prije nego što je crnogorskom birou Interpola dostavljena međunarodna tjeralica.
Oparnica je zatim objelodanio da je Srbiji najmanje 15 zemalja dostavilo informacije o vođi najvećeg narko-klana u ovom dijelu Europe, Darku Šariću.
Oparnica je spomenuo da mediji špekuliraju o Šarićevom boravku u Češkoj, Slovačkoj, Švajcarskoj, komentirajući da je Darko Šarić bio “aktivan” u više od pet zemalja.
Tužiteljstvo za organizirani kriminal Srbije podiglo je 13. travnja 2010. optužnicu protiv Šarićeve grupe.
Dan poslije, državni tajnik Ministarstva pravde Slobodan Homen izjavio je da je suština borbe protiv narko-klana Darka Šarića i ostalih kriminalnih grupa otkrivanje njihovih veza s pojedinim državnim dužnosnicima iz javnih poduzeća, kao i nositeljima
državnih dužnosti.
Po Homenu, brojni bivši političari postali su uspješni biznismeni i to odmah nakon što su napustili politiku.
Kao prvi korak naveo je provjeru tokova novca u poduzeću “Maestral tours”, koje je oduzeto od grupe Darka Šarića.
Po njegovim riječima”Maestral tours” je, između ostalog, vlasnik dva hotela u Novom Sadu “Vojvodine” i “Putnika”, a hoteli u Vojvodini su kupovani preko poduzeća “Palić”.
Homen je također kazao da su financijski uspon, poslovi s drogom i moć Šarića evidentni od 2004. do 2009., i u tih pet godina treba tražiti ljude iz vlasti koji su im pomagali, ako je riječ o pranju novca.
Po njemu, pri utvrđivanju tko ih je štitio postoje tri pravca istrage – državni dužnosnici, političke stranke i operativci MUP-a.
Prema pisanju beogradskog “Blica” iz travnja iste godine, Darko Šarić, optužen za krijumčarenje velike količine kokaina tijekom 2009. godine, surađivao je i sa Zvezdanom Terzićem, bivšim predsjednikom Nogometnog saveza Srbije (FSS), za kojim je raspisana tjeralica zbog nezakonitih transfera četiri nogometaša.
U tekstu su navedeni sastanci Šarića i Terzića u jednom od najelitnijih hotela na Crnogorskom primorju.
Beogradski “Pres” je u svibnju 2010. pisao da su narko-boss Darko Šarić i članovi njegovog klana napravili početkom 2010. godine plan za likvidaciju najviših državnih dužnosnika Srbije, operativaca policije i BIA, za što je spremljen proračun od 30 milijuna eura, kojim su trebale biti financirane akcije na prikupljanju informacija o osobama koje rade na akciji “Balkanski ratnik”, zatim zastrašivanja, pripreme i, konačno, izvršenja likvidacija.
Do ovih podataka došli su operativci srpske policije i sigurnosnih službi.
Specijalni tužitelj Miljko Radisavljević podigao je 6. kolovoza 2010. novu optužnicu protiv Šarića i još osam osoba zbog pranja više od 20 milijuna eura od prodaje kokaina, a naveo je kako je novac od droge uložen u kupovinu poljoprivrednih dobara i hotela u Vojvodini, kao i u drugim privatizacijama u Srbiji.
Po navodima medija, Šarić je kupovinom i privatizacijom poduzeća oprao više od 4,3 milijuna eura i više od 200 milijuna dinara, što je ukupno više od šest milijuna eura. Radi se o novcu koji je uložen u privatizaciju i financiranje hotela “Putnik” i “Vojvodina” i poduzeća “Mitrosrem” Sremska Mitrovica.
Mediji su pisali i da je glavni Šarićev suradnik za osnivanje i upravljanje kompanijama bio Predrag Milosavljević, koji je kao financijski stručnjak bio angažiran u Šarićevom poduzeću “Municipijm S”.
Krajem kolovoza 2010. nekadašnji šef “Hypo Alpe Adria” banke Tilo Berlin, koji je upravljao tom ustanovom od 2007. do 2009. u vrijeme kada je vlasnik bila njemačka “BayernLB”, izjavio je da ne poznaje Darka Šarića.
Njega je prethodno bečki list “Osterreich” optužio da je omogućio Šariću da preko “Hypo” banke “opere” 100 milijuna eura.
U listopadu 2010. u Crnoj Gori je, na osnovu talijanske tjeralice uhićen rođeni brat Darka Šarića, Duško. Tjeralica ga tereti da je u Italiji bio organizator grupe koja je u toj zemlji preprodavala kokain.
Krajem listopada 2011. Specijalno tužiteljstvo podiglo je petu po redu optužnicu protiv Šarića i njegovih najbližih suradnika.
Suđenje Šariću i njegovoj grupi zbog šverca više od dvije tone kokaina iz Latinske Amerike u zapadnu Europu 9. ožujka 2012., u Specijalnom sudu u Beogradu, formalno je počelo prema odredbama novog Zakonika o kaznenom postupku. Veliki dio imovine privremeno im je zaplijenjen po Zakonu o oduzimanju imovine stečene kaznenim djelom, a kojom će državni organi upravljati do okončanja kaznenih postupaka koji su u tijeku protiv njih.
Tužiteljstvo za organizirani kriminal podiglo je ukupno pet optužnica protiv Darka Šarića, zbog trgovine narkoticima i zbog pranja novca.
Predsjednik Vlade Srbije i ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić izjavio je 10. siječnja 2013. da se steže obruč oko odbjeglog narko bossa Darka Šarića, kao i da će sljedechi korak biti njegovo uhićenje.
Prema navodima Interpola, postoje osnove da se “osoba koja može biti Šarić i koja je slična njemu” nalazi u Južnoafričkoj Republici, ali razjašnjenja od Interpola te zemlje nije bilo.
Prema pisanju beogradskog “Blica” od 24. veljače 2014., Sigurnosno informativna agencije (BIA) obavijestila je američku DEA da postoji krtica u srpskoj policiji nakon propale policijske akcije zaplijene droge klana odbjeglog narko bossa Darka Šarića u ožujku 2009.
Tada je sve bilo spremno za realiziranje akcije zaplijene droge klana Darka Šarića i Rodoljuba Radulovića, zvanog Miša Banana. Postojala je informacija da je trebalo da se tona kokaina prebaci Radulovićevim brodovima. Međutim, policijska akcija je propala. Kasnije je utvrđeno da je informacija procurila iz MUP-a Srbije.
Specijalni sud u Beogradu izrekao je 26. veljače 2014. mjeru oduzimanja putovnice odvjetniku iz Novog Sada Radovanu Štrbcu, koji se sumnjiči da je pripadnicima Šarićevog klana prenosio policijske informacije o praćenju i prisluškivanju, koje je dobijao od Branka Lazarevića, tadašnjeg šefa kabineta Ivice Dačića.
Štrbcu se pred Specijalnim sudom sudi zbog optužbi da je prao novac za Darka Šarića “zarađen” prodajom kokaina iz Južne Amerike, tako što je kupovao poduzeća i poljoprivredna gazdinstva po Vojvodini.
On je međutim, na glavnom pretresu u veljači 2011. godine, tvrdio da je firme kupovao za sebe, a ne za Šarića, kao i da se njegovim imenom služio zbog autoriteta.
Darko Šarić rođen je 21. listopada 1970.
Čak šest puta je bio osuđivan presudama Općinskog suda u Pljevljima zbog pet različitih kaznenih djela, ugrožavanje sigurnosti na radu iz nehata, uništenje aparata u rudnicima ili drugim građevinskim poduzećima, uništenje poslovnih i stambenih prostorija, pronevjeru i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
Prvi put je osuđen kao maloljetnik 1988., kada mu je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora roditelja. Sljedeći put je osuđen 1992. na uvjetnu kaznu, treći put 1994. na kaznu od četiri godine zatvora.
Izgleda da tu kaznu nije odležao do kraja, s obzirom da je već 1996. ponovo osuđen na kaznu od četiri mjeseca zatvora. Već dvije godine kasnije, 3. rujna 1998. je osuđen na kaznu od dva mjeseca, a nakon tri mjeseca, 31. prosinca iste godine, osuđen je na kaznu od tri mjeseca.
Šarić je 2005. godine dobio državljanstvo Srbije, srpsku putovnicu i osobnu iskaznicu, što je, prema najavama srpskih dužnosnika, predmet istrage.
(VisokoIN/Fena)
