U posljednjih nekoliko dana cijeli region je sa zebnjom pratio potragu za nestalom djevojčicom Dankom Ilić, koja je nažalost ubijena. Ubice su uhvaćene i u toku je potraga za tijelom djevojčice.
Neću pisati o ubistvu male Danke, o tome se ovih dana mnogo pisalo i govorilo, čak i previše, pišem o nečemu što se tiče Bosne i Hercegovine i naše gluposti.
Elem, nakon što su roditelji prijavili nestanak djevojčice i pošto se u Srbiji pokrenuo sistem “Amber alert” ministar policije Republike Srpske Siniša Karan je 31. marta izjavio:
Ograničeni “Amber alert”
“Da su u Srpskoj u toku intenzivne aktivnosti oko uvođenja sistema ranog obavještavanja o nestalim licima ‘Amber alert'”, te izrazio nadu da će “veoma brzo biti uspostavljeni svi neophodni tehnički kapaciteti za njegovo pokretanje.”
Ne u Bosni i Hercegovoni, nego u Republici Srpskoj.
E sada dragi čitaoče pokušaj da zamisliš sljedeću situaciju.
U Doboju nestane dijete i Republika Srpska pokrene svoj sistem za uzbunjivanje i obavještavanje. Pošto je Doboj na samoj granici sa Federacijom BiH, otmičar djeteta za nepunih 10 minuta može se naći u drugom entitetu, hitajući ka Tuzli, Maglaju ili Tešnju.
Zamislite sada očajne roditelje tog djeteta, kojem ministar policije Siniša Karan objašnjava da je naš “Amber alert” ograničen tj. omeđen entitetskom granicom i da je važnije poštivanje Dejtonskog sporazuma i ne prenošenje entitetskih nadležnosti na nivo države, od njegovog nestalog djeteta.
Zamislite predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Nenada Stevandića kako roditeljima objašnjava da je Republika Srpska važnija od njegovog djeteta. Zamislite predsjednika Republike Srpske kako mu je žao djeteta i da će lično pozvati federalnog ministra policije Ramu Isaka da pomogne, ali da se zakon mora poštovati i da je jednak za sve. Zamislite Željku Cvijanović koja kao žena i majka saosjeća sa bolom porodice, ali nijedno dijete nije iznad Republike Srpske.
Da je problem samo Doboj, jer ako pogledate entitetsku granicu vidjećete da koliko se opština u Republici Srpskoj naslanja na Federaciju BiH.
Sada zamislite istu situaciju u Doboj Istoku.
Glupost oko broja 112
Naravno, nije ovo incident, podsjetiću vas na još jednu glupost.
Legenda kaže da kada se nađete nevolji u Evropskoj uniji, samim tim i u Mađarskoj, Srbiji i Crnoj Gori, možda u još nekoj državi broj za hitne slučajeve je 112. Tako vam je u normalnim zemljamama, ali ne i u Bosni i Hercegovini. Dobro bilo je planirano da zaživi 2000. i neke, ali se po običaju sve zakomplikovalo i ispolitizovalo. Zašto je to tako ispalo onomad nam je objasnila nekadašnja poslanica SNSD u Parlamentu BiH Dušanka Majkić?
“Ne dolazi u obzir. Imali smo suviše mnogo loših iskustava, tako da nijedna više nadležnost, ma kakva bila, ne može biti prenesena na BiH”.
Tako vam je to kada politika nema, i ne želi da ima, dodira sa realnim životom. Koliko je još problema koji bi se mogli riješiti da imamo političare koji žele da rješavaju probleme?
Mnogo!
Sve ovo što sam napisao je tačno, ali na svu sreću nije realno.
Naši ljudi su najbolji kada ih zadesi neka nesreća. Sjetimo se samo onih velikih poplava kada je Tešanj, bio bliži Doboju od Banjaluke, kada je Foča bila komšija Maglaju.
Zato “Amber alert” neće moći zaustaviti ni entitetske granice, niti SNSD, niti bilo kakva birokratija, svi će ustati da traže dijete.
