Konzumiranje hrskavije hrane mogla bi biti tajna mršavljenja

Tajna mršavljenja mogla bi biti jednostavna poput odabira hrskavije hrane. Prema nalazima nizozemske studije, jedemo upola sporije kada moramo više žvakati, a također možemo brže osjetiti sitost i tako konzumirati petinu manje hrane.

Istraživači su izabrali 50 volontera te im ponudili četiri slična ručka. Dva su bila klasificirana kao maksimalno prerađena, a dva kao minimalno prerađena. Jedan obrok u svakoj kategoriji bio je hrskaviji, što je usporilo konzumaciju hrane, dok je drugi bilo lakše pojesti.

Studija je pokazala da ljudi unose 26 posto manje kalorija kada je ručak tvrđe i hrskavije teksture, uglavnom bez obzira na stepen obrade, budući da se ta jela ne mogu tako brzo pojesti. Takvi obroci uključivali su kuhanu rižu umjesto mekog pire krompira, hrskavu salatu umjesto salate od kupusa i pileća prsa umjesto ribe. Umjesto manga poslužena je svježa jabuka, umjesto aromatiziranog napitka od jogurta običan gusti jogurt, a umjesto tartara salsa od paradajza.

Ručkovi su sadržavali istu količinu kalorija i bili su slično ocjenjivani prema tome koliko su dobrog okusa. No, ljudi koji su konzumirali tvrđu i hrskaviju hranu, unosili su oko 300 kalorija manje. Istraživači vjeruju da je to zbog toga što su više morali žvakati hranu prije gutanja, što je usporilo stopu konzumiranja obroka.

“Imamo puno dokaza da hrskavija hrana potiče ljude da žvaču sporije, što može pomoći da unosimo manje kalorija, a pritom se osjećamo jednako zadovoljno”, izjavio je profesor Ciaran Forde, jedan od autora studije sa Univerziteta Wageningen u Nizozemskoj.

Najniži prosječni unos kalorija u studiji iznosio je 483 kalorije i dolazio je od tvrđeg, minimalno prerađenog obroka. Najveći unos, od prosječno 790 kalorija, dolazio je od mekšeg, ultra-prerađenog obroka.

Nalazi su objavljeni u časopisu American Journal of Clinical Nutrition, a tim najavljuje da će istražiti mogu li tekstura obroka i brzina jedenja utjecati na unos kalorija tokom dužeg, dvosedmičnog perioda. Cilj im je pokazati da i način na koji jedemo može utjecati na veličinu porcije.