Marko Topić kaže za Raport da je za Bosnu i Hercegovinu igrao kad je “bilo i teško i opasno” i da nikad nije zažalio.
Čovjek koji je 1997. ljubio grb sa ljiljanima nakon što je zabio gol Hrvatskoj na Mediteranskim igrama ostao je isti i danas – zagriženi prvo igrač, a zatim navijač Bosne i Hercegovine.
“Veliki sam patriota svoje države. I veliki sam katolik. I ja volim svoju državu i reprezentaciju i ne mogu mirno gledati da se dešava šta se dešava”, dodaje Topić.
Šamar za šamarom
A dešava se malo toga lijepog.
Naš nogomet trpi šamar za šamarom, kako na terenu tako i van njega, pa je jasno zašto Marka do bola pogađaju svi, blago rečeno, nelogični potezi čelnika NSBiH.
“Samo uđite u stranicu Nogometnog saveza BiH i pregledajte biografije osoba koje sjede u Izvršnom odboru i sve će vam biti jasno. To su ljudi čiji CV nema veze s nogometom.
Sve je povezano s politikom, svi dolaze političkom putem. I tako je u svemu u BiH. O bilo čemu da se radi – sportske institucije ili državne firme – sve je isto, prolaze i funkcije dobivaju samo politički podobni”, kaže Topić za Raport i ukazuje na još jednu, po njemu veoma bitnu stvar.
“Koliko je reprezentacija BiH dala velikih igrača od 1995. godine do danas? Dala je mnogo. A koliko je njih bilo u VIP loži na Bilinom polju na utakmici protiv Portugala?
Nijedan. Zar to nije sramota. Žalosno”, govori Topić.
I ostali smo kod Bilinog polja i blamaže protiv Portugala (0:5).
Kao bivšeg vrhunskog igrača, ali i sada trenera s profi edukacijom, pitali smo Topića da li uzroke debakla možemo tražiti u tome što “naši igrači nemaju snage da istom energijom odigraju dvije utakmice u tri dana (Lihtenštajn 13. oktobar, Portugal 16. oktobar)”, kako je to naveo selektor Savo Milošević.
Jesu li pravili analize
“Savo kaže da ne mogu, a njegov pomoćnik i moj prijatelj Maka Ivanković, s kojim sam tri godine zajedno bio na pro edukaciji, kaže da ovi koji igraju u klubovima mogu da izdrže dvije utakmice u tri dana bez problema.
Tu vidim kontradiktornost. Komuniciraju li oni?”, pita se Topić.
Nastavlja u istom stilu.
“Idemo dalje, da li je naš stručni štab napravio analizu prvih šest utakmica naše reprezentacije?
Ako su napravili analizu, ako su pročitali izjave prethodnih selektora Faruka Hadžibegića i Mehe Kodre, koji su rekli da mi ne možemo igrati dvije utakmice u tri dana, moje je pitanje zašto Savo nije mijenjao tri-četiri igrača za Portugal?
Ja mislim da analize nije bilo. Neka pobiju ovo što kažem. Ako mogu”, tvrdi Topić.
On ukazuje da je javnosti najavljeno kako će novi stručni štab “Zmajeva” imati “najboljeg čovjeka za video analizu i najboljeg kondicionog trenera”, pa se pita zašto se to nije vidjelo u igri.
Nisu psihički spremni
Da ne bude sve do struke, Marko naglašava da je naš problem što nekoliko reprezentativaca nije standardno u svojim klubovima, što se odražava i na njihove igre u dresu BiH.
Otvara tu još jedan problem za koji, međutim, igrači ne snose nikakvu krivicu.
“Mi nismo psihički spremni. Igrače ubije u pojam svaka smjena selektora, a mi smo ih već trojicu promijenili samo u ovim kvalifikacijama.
Ko je imao imalo dodira s nogometom, ko je imalo igrao, zna da je potrebno najmanje deset dana, do dvije sedmice, da se prilagodiš na novog trenera, da uđeš u ideju.
Kod nas selektor dođe tri dana prije utakmice”, ukazuje Topić.
No, slaže se s konstatacijom da i selektor, ako već prihvati takvu situaciju, onda sebi i izbija alibi, jer je svjesno ušao u takvu situaciju i morao bi biti spreman na ono što ga očekuje.
“Baš tako, sad svi izmišljaju alibije, a niko ne pita zašto, recimo, ako se priča da je Ibrahim Šehić povrijeđen, zašto je on branio? Ako vidiš da postoji problem zašto, majku mu, nešto ne mijenjaš?”, pita se Topić.
Upravo su britak jezik i jasne, čiste misli kad su u pitanju bh. nogomet, vjerovatni razlog zašto za bivšeg poznatog napadača, sa 25 nastupa u dresu BiH, nema mjesta u našem savezu, odnosno državnom timu.
Niko ga nije gurao
“Tokom 15 godina karijere profi nogometaša nikad niko me nije gurao u reprezentaciju ili bilo gdje drugo. Sve sam napravio na pošten način.
Potom sam prošao sedam godina školovanja u odnosu na par reprezentativaca kojima je poklonjena profi licenca”, kaže on.
I zato mu je jasno zašto, uprkos svim te referencama, ne može dobiti šansu “ako već to mogu Zvjezdan Misimović, direktor reprezentacije, ili Marko Miličić, koji je savjetnik predsjednika Izvršnog odbora Nogometnog saveza BiH Vice Zeljkovića”.
Topić otkriva da je jednom čak i aplicirao, zvaničnim putem, na funkciju pomoćnika u stručnom štabu, ali odgovor iz NSBiH, makar da je odbijen, nikad nije dobio.
“Pošto uvijek kažu da postoje procedure po kojoj se neko može zaposliti, putem Ilje Dominkovića (bivši predsjednik NSBH, op. a.) poslao sam CV, kad su se tražili pomoćnici selektora u mandatu Duška Bajevića jer ispunjavam sve uvjete.
Žive u iluziji
Nikad nisam dobio odgovor. Normalno, po ključu su izabrani Srbin, Hrvat i Bošnjak”, otkriva Topić.
I dok se on ne boji reći otvoreno šta misli, koliko se god to nekome sviđalo ili ne, mnogo je više bivših asova koji ćute.
“Oni žive u nadi, bolje rečeno iluziji, da će dobiti poziv da rade u Savezu. Zbog toga se ne javljaju.
Međutim, ja ne mogu vjerovati da im nije jasno šta se dešava, da smo mi, koji smo stvarali ovu reprezentaciju, danas odbačeni, a da je politika sve preuzela. Mene boli svaka nepravda, zato se i oglašavam”, kaže Topić.
Kao ljude koji imaju svoj stav i ne libe se reći šta misle izdvaja još Elvira Bolića, Vlatka Glavaša, Ervina Zukanovića, Sanela Jahića… ali ga čudi Sergej Barbarez.
“Barbarez objavljuje samo neke slikice, kao da je u pubertetu. Mislim da bi trebao naći ono što muškarci imaju, izaći i dati intervju. Samo neka skupi hrabrosti”, poručio je Topić.
Gospođa Dodik ima pravo
Marko Topić naglašava da je “operisan” od nacionalizma, da je pomogao i pomaže ljudima svih i vjera i rasa, da u svom telefonu među 600 brojeva većina pripadaju Bošnjacima, Srbima i Hrvatima i sa svima komunicira.
To objašnjava zato da bi se njegova sljedeća konstaticija shvatila u pravom kontekstu i vidio trenutni raspored kadrova u Nogometnom savezu BiH.
“Nisam nacionalista, ali neka neko pobije ovo što govorim – predsjednik Saveza Vico Zeljković – Srbin, savjetnik predsjednika Saveza Marko Miličić – Srbin, direktor reprezentacije Zvjezdan Misimović – Srbin, direktor Edukacionog centra i tim-menadžer Darko Ljubojević – Srbin, selektor seniorske reprezentacije Savo Milošević – Srbin, tri pomoćnika, kod kojih je Milošević doveo dva, plus Siniša Mrkobrada – Srbi, selektor U-21 Igor Janković – Srbin, selektor U-15 reprezentacije Čedomir Ćulum – Srbin…
Pa onda nam onda gospođa Dodik (Gorica Dodik, op. a), kad se njena djeca slikaju s Ronaldom, sasvim ispravno kaže “da nam selektor i predsjednik Saveza nisu Srbi, Ronaldo nikad ne bi došao u BiH”, kaže Topić.
O Savi Miloševiću
Šta Topić misli o novom selektoru Savi Miloševiću:
“Šta mislim? Nemam šta misliti. Savo je vodio Partizan 67 utakmica i još Olimpiju 16 pa dobio otkaz.
I oni su rekli da je Milošević najbolje rješenje, isto kao što su govorili da je raskid sa Petevom najbolje rješenje, pa su i Hadžibegić i Kodro bili najbolje rješenje.
I oni, naše legende Hadžibegić i Kodro, nisu imali licence da gube, a Savo Milošević ima licencu za gubljenje”.
Šta nas očekuje?
Može li Topić predvidjeti šta nas čeka u famoznom baražu, u martu iduće godine, posljednjoj šansi da izborimo Euro?
“Ne znam, to mi je daleko. Ne razmišljam o baražu, mnogo me više zanimaju sljedeće dvije utakmice protiv Luksemburga i Slovačke. Ponovo smo se srozali, pali smo tek na 64. mjesto na svijetu”, kaže Marko.
Džeko je morao progovoriti
Pitali smo Topića da li su se u ovoj situaciji, vezanoj za sva dešavanja u i oko reprezentacije i Saveza, morali oglasiti naši vodeći igrači poput Edina Džeke i Miralema Pjanića, čije mišljenje ima veliku težinu?
“Mislim da je Edin Džeko morao nešto reći. O njemu imam najbolje mišljenje i kao nogometašu i kao čovjeku. Mi smo odigrali zajedno dvije-tri utakmice u reprezentaciji, posjetio je suprugu i mene kad smo bili u Rimu…
On se morao izjasniti, on je morao nešto reći. Međutim, ako Edin, Miralem Pjanić ili Ibrahim Šehić nisu do sada rekli, sumnjam da će to uopće i učiniti”, kaže Topić.
Između Švicarske i Orašja
Otkako je završio nogometnu karijeru, prije 13 godina, Topić kaže da živi na relaciji Švicarska – Krk – Orašje, gdje je i rođen.
U karijeri je nastupao za mnoge klubove – u Hrvatskoj za Dinamo Zagreb i Varteks, švicarske Sion i Zurich, bečku Austriju, njemačke Energie Cottbus i Wolfsburg, kao i ruske Krylia Sovetov Samara i Saturn.
Marka je 1998. angažirao italijanski div AC Milan, ali je proslijeđen na posudbu u Monzu.
U njemačkoj Bundesligi je odgrao 107 mečva, uz 16 golova i deset asistencija.
