Profesor Dejan Jović sa zagrebačkog Fakulteta političkih nauka komentirao je za N1 televiziju događaje vezane za održavanje samita NATO saveza u Bruxellesu. Posebno se osvrnuo na aktivnosti predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, koji je u medijima euforično govorio u svojoj pobjedi nakon što je u rezoluciju ovog skupa uspio “ubaciti” dio koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu i Dejtonski mirovni sporazum.
“Nije to nikakva diplomatska pobjeda Hrvatske, odnosno Zorana Milanovića. Ja bih rekao da je to, vjerojatno, pobjeda Dragana Čovića i jednim dijelom Milorada Dodika, čiji je glasnogovornik u ovom slučaju bila Republika Hrvatska, odnosno Zoran Milanović. Čini mi se da treba razdvojiti, s jedne strane, interese same Republike Hrvatske da bude viđena kao kooperativna i potpuno integrirana bez nekih mimoilaženja s drugim partnerima u NATO-u i, s druge strane, što vodi vanjsku politiku koja se u najvećoj mjeri oslanja na vanjsku politiku HDZ-a BiH. S druge strane, mislim da je problem hrvatske vanjske politike to što je nema, odnosno što mi se čini da je hrvatska vanjska politika u službi unutrašnjih snaga u drugoj državi, u Bosni i Hercegovini kada se radi o pitanju te zemlje”, kazao je profesor Jović. Na pitanje da komentira to što je Milanovića tim povodom nazvao generalni sekretar NATO saveza Jens Stoltenberg, Dejen Jović je kazao da to i ne vidi kao značajan događaj.
“Ta stvar je potpuno nevažna, taj samit nije bio o Bosni i Hercegovini, to je potpuno marginalno pitanje. To što je Milanovića nazvao Stoltenberg govori da NATO nije želio ni po koju cijenu riskirati konsenzus u trenutku kada je napokon stigao novi američki predsjednik Joe Biden. NATO je vidio jednog predsjednika koji je radio veliki show, ali je imao veliku moć, a zvao se Donald Trump. NATO ne želi novog Trumpa, posebno ne nekoga ko dolazi iz jedne male zemlje. Zato je napravljen kompromis, što ja mislim da je uredu, jer je Hrvatskoj dat osjećaj da je ona tu neki značajan faktor, da je jedna od zemalja bez koje se u okviru NATO-a ne može donijeti nikakva rezolucija. No, da je tema bila Bosna i Hercegovina, tada bi politička konfrontiranja s velikim državama, SAD-om, Njemačkom i, u ovom slučaju, Italijom bila mnogo problematičnija.”
O konfliktu između Zorana Milanovića i ministra vanjskih poslova Gorana Grlića Radmana, profesor Jović kaže da ni to nije nešto što treba uzimati pretjerano ozbiljno.
“To samo pokazuje koliko je cijela ta formulacija nebitna. Ja uopće ne vidim razliku između pozicije ministra Gorana Grlića Radmana i Zorana Milanovića kada se radi o Bosni i Hercegovini. Hrvatska politika je nejasna, i to na način da nije autonomna, odnosno da stavlja interese aktera u susjednoj zemlji, dakle HDZ-a BiH i Milorada Dodika, jer i jedni i drugi imaju iste ciljeve, ispred interesa Republike Hrvatske, koji su, po mom mišljenju, da ona bude potpuno integrirana i bez ikakvih konflikata unutar NATO saveza, posebno ne kada se radi o odnosima između dvije države.
Profesor Jović je upozorio da ovakvo ponašanje može u budućnosti imati ozbiljne reperkusije po Hrvatsku unutar NATO saveza.
“Hrvatska je ovakvim potezima sebe postavila na dnevni red, sada ju se promatra detaljnije da se vidi da li će ona u nekom drugom slučaju pokušati zablokirati NATO. Sjećanje svih u NATO-u na Donalda Trumpa i zadnji samit i strahovanje od toga da bi bilo koja zemlja mogla to ponoviti, narušiti jedinstvo je i dalje prisutno. Zato mislim da nije u interesu Republike Hrvatske da antagonizira protiv sebe sve druge u NATO-u”, kazao je Dejan Jović za N1 Hrvatske.
