Dok u BiH minimalna neto zarada iznosi oko 370 maraka, odnosno 190 eura, u Luksemburgu je najmanja plata teška 1.923 eura, što je čak 10 puta više nego ovdje.
Istina, u Luksemburgu su troškovi života veći nego kod nas, ali bh. radnicima, kojim svakog mjeseca na tekuće račune liježe ono što zovu “crkavica”, mnogo je teže, jer ona najjeftinija, sindikalna potrošačka korpa košta čak 1.800 maraka, što znači da jedva sastavljaju kraj s krajem, pišu Nezavisne novine.
Ali, ne moramo se porediti s bogatim evropskim državama da bismo shvatili u koliko smo lošem položaju. Naime, najsvježiji podaci pokazuju da je bh. minimalac manji nego u Crnoj Gori (193 eura), Hrvatskoj (396 eura), a pogotovo Sloveniji, gdje iznosi 791 euro.
Ipak, gore je stanje u Srbiji, gdje najniža zarada iznosi mršavih 180 eura, Makedonci na najnižoj zaradi dobijaju tek 131, a Albanci 149 eura.
Poslodavci kažu da su oni zainteresovani da povise plate svojim radnicima, jer bi time porasla i njihova produktivnost, ali se i pravdaju da za to nisu ispunjeni uslovi, s obzirom na loš poslovni ambijent u BiH.
Sindikalcima, sa druge strane, ovakva objašnjenja nisu opravdana. Poslodavce optužuju da im je u interesu samo kapital i cilj im je da dobiju što “jeftinijeg” radnika.
“Mi smo vodili kampanju protiv donošenja novog zakona o radu, i u varijanti kada eventualno ostanemo bez općeg kolektivnog ugovora, koji je regulisao najnižu cijenu rada, postoji vjerovatnoća da minimalac bude još niži”, poručuje Selvedin Šatorović, potpredsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH.
Prema njegovim riječima, nije optimista ni kada je u pitanju naredni period, jer, kako kaže, iako su poslodavci najavljivali da su, uz određene ustupke, spremni na povećanje najniže plate, ispostavilo se da se to neće dogoditi.
“Čak i ona osoba koja ima prosječnu platu, ima tek toliko da plati polovinu potrošačke korpe. Zbog toga su vrlo precizni i jasni podaci da svaki šesti stanovnik BiH na spavanje ide gladan”, rekao je Šatorović.
Oni koji su radili i zarađivali u puno bolja vremena, a danas imaju niske penzije, takođe se brinu za one koji penziju tek treba da steknu.
Vesna Grgić, predsjednik Udruženja penzionera Kantona Sarajevo, smatra da je veoma bitno da mladi ostanu ovdje, odnosno da ne pobjegnu u inostranstvo.
“Ako odu, to je gubitak koji nećemo moći lako nadoknaditi. Oni će otići. A zašto? Bolja im je plata, imaju bolje uvjete, neko ih bolje cijeni. A mladima je danas vrlo teško ovdje”, kazala je Grgićeva, koja pritom vjeruje da bi se stvari u budućnosti mogle promijeniti nabolje.
Ona je dodala da, ako ode omladina, ni penzioneri neće imati penzija niti će zdravstvo moći ikog da liječi, jer se neće imati odakle prikupljati doprinosi.
“Ja sam završila fakultet u onoj staroj Jugoslaviji, kada ste imali neku sigurnost. A sada imate dosta radnika koji dobijaju minimalac i oni će imati minimalne penzije”, naglasila je Grbićeva.
Logično, kada je o najnižoj zaradi riječ, mnogo kaskamo ne samo za Luksemburgom, već i za ostalim bogatijim zemljama.
Na primjer, kako su prenijele agencije, u Njemačkoj je minimalna zarada 1.473 eura, a u Holandiji 1.502 eura.
