Zorica Jovanović iz Batočine prva je žena iz Srbije koja je uspjela na Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu dokazati svoje sumnje da joj sin nije umro u porodilištu 1983. godine, već da je ukraden i da je živ.
Njena priča ukazuje na to da su nestanci beba iz porodilišta u Srbiji u periodu od sedamdesetih do danas realnost i da su trgovinom ljudima mnogi profitirali. Beba Zorice Jovanović dobila je ocjenu 10, a sutradan je preminula. Podaci o njenoj smrti nigdje nisu upisani do dan-danas.
– U oktobru 1983. godine rodila sam zdravo dijete, sina, u Kliničkom centru u Ćupriji. Dva dana sam provela s njim u naručju, dojila sam ga, bio je odličnog zdravlja. Trećeg dana u 6.30 ujutro babica je ušla u sobu i rekla da je moje dijete preminulo. Razlog – pucanje kapilara na mozgu. Nikada, pa ni danas, nismo dobili nikakve papire na kojima piše da je on mrtav – ispričala je Zorica Jovanović.
Nade koje je imala da će saznati šta se dogodilo sa sinom povećale su se kada je saznala da nije jedini slučaj. Zorica 2002. godine dolazi do informacije da je njen sin upisan u matičnu knjigu rođenih, ali ne i u knjigu umrlih.
U neformalnom ljekarskom izvještaju stoji da je uzrok smrti bebe – nepoznat. Obdukcija je rađena u Beogradu, a tijelo nikad nisu dobili.
Država nije ništa poduzela da se uđe u trag djetetu, a kada je, 2003., Jovanović podnijela krivičnu prijavu protiv medicinskog osoblja porodilišta u Ćupriji, ona je odbačena.
– Nikakav novac ne može vratiti mog sina, koji je negdje živ i možda ima drugu porodicu. Ne zna da ga tražim već više od 30 godina. Sud je naredio Srbiji da poduzme nešto po pitanju pronalaska sve djece za koju se sumnja da su nestala iz porodilišta – kaže Jovanović.
Prema presudi, država joj mora isplatiti i 10.000 eura naknade. Suprug joj je umro prošle godine i nije dočekao epilog ove nesretne obiteljske priče.
(VisokoIN)
