Posljednji petak pred nastupajući mjesec ramazan u apoteku Avicena u Visokom ulazi muškarac. Prošlo je 15.00 sati, a dvije farmaceutkinje prepoznaju nasmijanog sugrađanina. S vrata traži „žutu svesku“, koja služi za upisivanje dužnika koji momentalno nisu s novcem, a potrebni su im lijekovi koji se ne izdaju na recept i isključivo se kupuju na komercijalnoj osnovi.
„Čim traži žutu svesku, razmišljam da je ili dužnik ili se želi zadužiti? Ali, ovaj pacijent jednostavno „nije taj“. Pomalo zbunjeno želim saznati šta želi. Kaže mi da saberem dugove pacijenata za lijekove. Na moje upozorenje da mi treba nešto vremena i da je cifra vjerovatno četverocifrena, odgovara da to nije bitno i da može biti i petocifrena“, u dahu izgovara Lejla Karamović, zaposlenica apoteke.
Zbunjene farmaceutkinje po glavi vrte priče o plaćanjima dugovanja iz teka. Sjećaju se slučaja od prije dvije godine, također uz ramazan. Ali, ovoga puta one taj film žive. I danas ne djele iskustva svakodnevnice opterečene bolešću i nervozom. Učesnice su tako pozitivne priče u kojoj glavni lik spremno čeka da skine teret dužnicima, koji su taj epitet stekli u bolesti.
„Pedesetak pacijenata, odnosno svi koji su bili upisani kao dužnici za lijekove su sada bez dugova. Dobri čovjek je plativši znatan račun odbio da se fotografiše, navede imenom ili bilo šta drugo. U tom dirljivom trenutku samo još reče da će obići i ostale apoteke u gradu. Suznih očiju ga ispratismo, a kasnije dočekasmo i prve pacijente koji su se nalazili u svesci. Kada su čuli da više nisu dužni, mnogima su suze potekle, a da se samo jedna pred nama izgovorena dova primi kod Boga, bit će dovoljno dobrotvoru“, zaključuje Karamović.
U glavnoj čaršijskoj ulici penzionisani „ondašnji“ milicioner prodaje košpice i kikiriki, dopunjujući tako svoj kućni budžet. Kao takav je poznat svima u gradu, te brojnim turistima koji godinama dolaze u Visoko. On je na svom Facebook profilu podijelio priču iz apoteke, tako da je bio spreman i za razgovor za Al Jazeeru.
Nepoznati dopročinitelj
„Ovo što sam danas doživio mi daje nadu da ljudskost i dobrota nisu potpuno umrli. Prije nekog vremena sam svom unuku koji ima bronhitis kupio inhalator. Roditelji mu ne rade, ocu upala špena u oko i na bolovanju je. Želim i moram pomoći. Odem u apoteku i ljudi mi dadnu inhalator na dvije rate. Prvu sam platio odmah, a drugu sam htio danas. Da isplatim sve do ramazana. Dvije farmaceutkinje su me dočekale sa osmjehom rekavši da nisam ništa dužan. Mislio sam da se šale, pa sam opet insistirao da platim. Tada su mi rekle da je danas u apoteku došao tajanstveni gospodin i platio sve račune građana koji su bili dužni. Ne znam ko je gospodin, ali hvala mu do neba. Stislo mi se bilo u grlu, a nije me stid reći da su mi i oči zasuzile. Više me je stid što sam bio dužan. Ja molim gospodina, da mi se nekada javi. Da ga upoznam, pružim mu ruku i zahvalim mu se“, govori Sejad Odobašić, Visočanima poznat kao Sejo košpicar.
To je samo jedna danas ispričana sretna priča. Bilo ih i tek će ih biti na stotine kada sljedeći put neki pacijenti krenu po svoje terapije do visočkih apoteka. A da je množina u pitanju, potvrđuju i u apoteci „Nera“. Dobročinitelj je došao i njima sa željom da se saberu dugovi bolesnih i socijalno ugroženih pacijenata koji uzimaju lijekove „na crticu“. Kažu da je i preostale kanio posjetiti.
Na taj način se nastavlja trend direktnih i poprilično masovnih akcija sa jasnim ciljem pomoći najugroženijim građanima Bosne i Hercegovine. U sjećanju nam je misteriozna djevojka koja je plaćala račune po visočkim dučanima. Pa sličan događaj u Živinicama, nakon čega su uslijedile pozitivne priče iz Maglaja, Krajine, Kalesije…
Koliko god već te priče bile poznate, ne treba se otimati utisku da su se neki konačno počeli takmičiti po dobru. Nismo samo i uvijek takmičari u zlu i pakosti. Namjere i očekivanja, želje, sudove i sudbine ima svako, a lijepe geste je grijeh sakriti. Nedavno je objavljen podatak da u Bosni i Hercegovini ima 600 milionera i tri multimilionera. Malo kome bi zasmetale slične 603 priče.
