Četvrt vijeka od raspada Jugoslavije u nastalim republikama se ekonomija nalazi u jadnom stanju, piše u svojoj analizi najveća njemačka agencija dpa. Posljedica je da ljudi i dalje masovno napuštaju balkanske državice, prenosi dw.com.
Jedan od razloga za raspad Jugoslavije bila je i ubijeđenost zavađenih naroda da ih, kada se osamostale, čeka svjetlija budućnost od one koju je nudila socijalistička federacija. Četvrt vijeka kasnije, tako nečemu se više niko ne nada. Ekonomisti krive izostanak takozvanih strukturnih reformi na prelazu iz socijalizma u tržišnu privredu. Posljedica je nepostojeći razvoj i siromašenje ogromnih dijelova stanovništva.
Državni gubitnici
Dobit privatna, gubici društveni – to je i dalje moto u bivšim jugoslovenskim republikama, naveo je poznati srpski profesor ekonomije Miodrag Zec za nedjeljnik NIN. Iako je, tvrdi Zec, pogrešna politika posljednjih decenija dovela do ogromnih dugova i sveprisutnog siromaštva, država se u velikom stilu vraća u privredu.
Nastavak promašene ekonomske politike može se objasniti i time što su mnogi političari u ovim balkanskim zemljama na ključnim funkcijama neprekidno već dvije decenije ili duže: još od početka devedesetih su na sceni vođa bosanskih Srba Milorad Dodik, tamošnji član predsjedništva Bakir Izetbegović, premijeri Srbije i Crne Gore Aleksandar Vučić i Milo Đukanović. Makedonski šef vlade Nikola Gruevski politički je angažovan od kraja devedesetih.
Prošle sedmice je Evropska komisija u prvoj godišnjoj procjeni predvidjela rast privrede u balkanskim zemljama od između 1,7 posto za Sloveniju, koja je članica eurozone, do preko tri odsto za Makedoniju i Crnu Goru koje imaju status kandidata za EU. No moguće stope rasta ne govore skoro ništa o činjenici da se u većini zemalja dešava „supstancijalno pogoršanje javnih finansija“, očitovano u budžetskom deficitu i rastu javnog duga.
Tome valja dodati još uvijek predimenzionirani udio propalih državnih firmi koje opstaju jer služe kao socijalne ustanove. Ekonomski oporavak onemogućava i prenaduvana javna uprava u kojoj partije – baš kao i u državnim firmama – smještaju svoj kadar. Državni posao je nagrada za lojalnost i istovremeno kupovina sigurnog glasa.
Prema zvaničnim brojkama, nezaposlenost je u Srbiji, Crnoj Gori ili Hrvatskoj dvostruko viša od prosijeka Evropske unije. U Makedoniji je nezaposleno 25, a u Bosni i Hercegovini čak 27 odsto ljudi. Stvarno stanje je vjerovatno još gore: na primjeru Srbije je Vladimir Gligorov sa bečkog Instituta za ekonomske studije analizirao starosnu grupu između 15 i 64 godine i zaključio da je bez posla bezmalo svaka druga osoba, dok trećina njih zvanično i ne traži posao.
Egzodus ljekara
Kako privredni život štuca, tako i plate ostaju skromne. Početkom godine su iznosile između 360 eura neto u Srbiji i Makedoniji, više od 400 eura u Bosni i Makedoniji, do 747 eura u Hrvatskoj i 1.004 eura u Sloveniji. S tim novcem ljudi uglavnom jedva spajaju kraj s krajem. Praktično sve zemlje su upućene na milijarde eura koje unose njihovi gastarbajteri iz zapadne Evrope i Skandinavije.
Neposredna posljedica je gigantski i trajni talas emigranata. U anketama studenti u više od 80 odsto slučajeva kažu da žele da napuste domovinu nakon što steknu diplomu. Trenutno se države jugoistočne Evrope žale na egzodus ljekara, medicinskog osoblja i njegovatelja starih lica. Oni odlaze u pravcu Velike Britanije, Skandinavije i, prije svega, Austrije i Njemačke. Taj udar potresao je temelje ionako nikakvih zdravstvenih sistema u balkanskim zemljama.
Dramatične posljedice jadnih privreda i rezigniranosti stanovništva pokazale su se na dva primjera: desetine hiljada očajnih Albanaca su februara prošle godine krenule s Kosova u izbjeglički stampedo ka Njemačkoj. U malenoj Crnoj Gori je više od jednog procenta stanovništva krenulo istim putem, prije svega ka sjevernoj i istočnoj Njemačkoj. Čuli su, naime, da u slabije naseljenim regionima došljake već čekaju zemlja i kuće…
