“Da kucnem u drvo” – izreka poznata svima. Čujemo je svakodnevno, nekada i više puta izgovorimo. U većini slučajeva znači “sretno”, ili neki izraz sreće koja prati osobu.
Međutim, da li ona stvarno ima ikakve veze sa srećom?
Vjeruje se, da kada ispričate nešto dobro o nekoj osobi, morate “kucnuti u drvo”, kako se ta sreća ne bi okrenula protiv te osobe.
Suštinski, kucanje u drvo je stari paganski običaj. Naime, stari narodi su vjerovali da se u drveću žive dobri duhovi, pa je na neki način kucanje u drvo bilo i način prizivanja dobra.
Tako se od dobroćudnih duhova tražila sreća, ali i obstruirala nesreća. U kršćanskoj tradiciji se vjeruje da dodirivanje ili kucanje u drvo znači prizivanje Boga i traženje njegove zaštite. Slično kao i kod paganskih vjerovanja.
Drugi pak vjeruju da su ovu frazu počeli upotrebljavati rudari, tako što su često kucali o drvene stropove kako bi provjerili da je krov pod kojim rade siguran, odnosno da se neće obrušiti.
Drevni narodi su vjerovali da zli duhovi žive u drveću, a kada kucnete u drvo sprječavate ih da čuju nadu u dobro, kako se ti zli duhovi ne bi umiješali.
Jasno je dakle – od davnih vremena, kucanje u drvo znači izričito sreću, prizivanje sreće ili tjeranje zlih duhova. Možda je i jedan od najstarijih običaja koji je opstao kako na ovim prostorima, tako i u svijetu.
