Iako još nema status kliničkog centra, Kantonalna bolnica Zenica danas važi za jednu od najznačajnijih zdravstvenih ustanova u državi. I pored premalih ljudskih i prostornih kapaciteta, menadžment ove bolnice, zajedno sa doktorima, vrši preglede i terapijsko onkološko liječenje i za pacijente sa Tuzlanskog. No, zbog loših uslova i manjka kapaciteta, pacijenti, njih nešto više od 100, hemoterapiju primaju na stolicama te po nekoliko njih zajedno na jednom krevetu, kojih ima tek petnaestak.
Uz nedostatak zdravstvenog osoblja neophodnog za rad na ovom odjelu, to je sasvim dovoljno da izazove alarm kod nadležnih organa. Upravo to se i desilo na posljednjoj sjednici Skupštine ZDK-a, gdje je usvojena inicijativa o proširenju kapaciteta Odjela onkologije KBZ-a. Procedura je takva da je još rano govoriti o mogućim datumima, ali, prema riječima direktora KBZ-a Tarika Zulovića, kapaciteti bi morali biti prošireni na minimalno 50-ak kreveta. Posljednji slučajevi sa Srednjobosanskim i Tuzlanskim kantonom, čiji su onkološki pacijenti bili primorani na liječenje u Zenici, samo su jedan od pokazatelja nužnosti da se ovo pitanje što prije riješi.
Namka Huseinspahić sa karcionomom dojke suočila se 2015. godine. Od tada je na liječenju u KBZ-u, gdje na Odjel onkologije sada dolazi na kontrolne preglede. No, na njih danas čeka neuporedivo duže nego ranije, kao i mnogi drugi pacijenti.
„Ti si 5-6 sati u onoj čekaonici. A ja se gušim, gušim se… Ona nije uslovna za ovakve pacijente“, govori ona.
Dijana Jerković predsjednica je Udruženja pacijentica liječenih od karcinoma Život: „Naše pacijentice kažu da znaju doći ujutro u 8, a da na terapiju dođu tek oko 14 sati – to je zaista jako dug period, naročito za jednu ženu koja je oboljela od karcinoma“.
Broj od 40.000 usluga, koliko je ovaj odjel pružao 2012. godine, danas se uvećao na preko 130.000, a naročito dolaskom pacijenata iz SBK-a te odnedavno i Tuzlanskog kantona. Odlukom menadžmenta uvedena je i druga smjena, kako bi se efikasnije vršilo liječenje. Ipak…
„Ja to zovem neuslovi. Terapiju primaju na običnoj stolici – naravno, ako ima slobodnih stolica za taj dan. Ako ima slobodnih kreveta, onda njih troje ili četvero sjede i primaju terapiju. za razliku od stratnih uslova koje smo imali sa modernim stolicama koje su na pritisak sa jenim velikim komoditetom. A i ovo što se danas zove kvalitet – nije ni blizu toga“., kaže prim. dr. Alma Mekić-Abazović, načelnica Odjela onkologije i radioterapije.
Zulović dodaje kako je prostor koji trenutno imaju premalo da bi se pružila adekvatna usluga: „Ona se pruža, ali uz veliki napor medicinskih radnike i jako je teško organizovati davanje terapija“.
Razlog je to zašto je na Skupštini ZDK-a pokrenuta inicijativa o proširenju kapaciteta Odjela onkologije.
„Moja je želja, kao ljekara i uposlenika, kao onkologa, da Vlada u ovom mandatu stavi ovaj projekt kao prioritet. Mi smo ranije imali neke idejne prijedloge rješenja. Mislim da to može biti modus da se eventualno i ova nova zgrada objedini sa radioterapijom koju sada koristimo za pacijente iz Tuzle“, navodi SDA-ov kantonalni zastupnik Ibrahim Šišić.
No, uz nedovoljne prostorne, evidentni su i problemi sa ljudskim kapacitetima, na čemu se dodatno mora raditi.
„Ja imam šest subspecijalista onkologa – to je na papiru, a na dnevnoj bazi nas je troje. Ako uzmete taj broj onkologa na toliki broj dnevne baze od 120 do 150 pacijenata, onda ćete se pitat je li to moguće. Jeste, ali uz nadljudske napore kompletnog mog osoblja“, dodaje Mekić-Abazović.
Za sve veći broj pacijenata izgradnja novog odjela onkologije značila bi i manje liste čekanja za kontrole na koje se, prvi put od osnivanja Odjela, čeka više od jednog mjeseca, ali i bolje uslove za primanje terapije koja život znači.
Ideja o proširenju kapaciteta, ali i objedinjavanja Onkologije i Radioterapije, koje su danas u dvije različite zgrade, rodila se još 2014. godine, ali da je ovo prvi put da se o tome razgovara i u skupštinskim redovima.
federalna.ba
