Na suđenju za ratni zločin počinjen u selima oko Srebrenice i Bratunca, svjedok Tužilaštva BiH kazao je da mu je optuženi Naser Orić rekao da je “preklao zarobljenika Slobodana Ilića”.
Svjedok Ibran Mustafić je kazao da mu je Orić u stanu koji je koristio u Srebrenici ispričao svoju ulogu i način likvidacije Slobodana Ilića.
„Bahato mi je ispričao da je likvidirao Ilića. Rekao je da je njemu dopao u grupi zarobljenika i način kako je to izvršio. Udario ga je u oko… Ilić je imao bradu i nije puštao krike pa je Orić rekao da je osjetio strah i onda ga preklao“, kazao je Mustafić.
On je dodao da je tu bio i njegov brat, koji je ubijen kada je Srebrenica pala u julu 1995. godine. Ovaj razgovor s Orićem, kako je naveo, bio je 27. maja 1993. godine.
Mustafić je rekao za Orića da je mislio da ga poznaje, ali da više nije siguran. Potvrdio je da su u srodstvu i da nisu u svađi.
Odbrana optuženog Orića je nastojala osporiti kredibilitet svjedoka, navodeći da je u medijima izjavljivao da će protiv njega svjedočiti samo ako optužnica bude na sto strana. Mustafić je to potvrdio, preciziravši da je rekao da će svjedočiti protiv Orića ako optužnica bude na dvjesto strana.
Orić je optužen sa Sabahudinom Muhićem za ubistvo tri zarobljenika srpske nacionalnosti u selima Zalazje, Kunjerac i Lolići. Prema optužnici, Orić i Muhić su ove zločine počinili kao pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) Armije BiH.
Na prošlom ročištu je iznesen nalaz i mišljenje o zdravstvenoj sposobnosti Mustafića, jer se na ročištu 28. juna „neprikladno se ponašao“. Tim ljekara je zaključio da Mustafić nema dijagnozu.
Mustafić je kazao da je u isturenom štabu za Srebrenicu u Tuzli, na papiru koji mu je pokazao Mirsad Mustafić pisalo da su likvidirani zarobljenici Slobodan Ilić – sudija iz Srebrenice, Branko Simić, Petko Simić, Mijo Rodić i bolničarka Rada.
Nakon tih dešavanja, Mustafić je kazao da je odlučio da ide za Srebrenicu, te da se njegov rođak Mirsad Mustafić čuo sa Orićem i da mu je on poručio da dođe.
Po dolasku u Srebrenicu, 12. decembra 1992. godine, svjedok je rekao da nije imao s kim razgovarati i da su ljudi bili isprepadani, te da je prvu informaciju čuo od optuženog Orića kada mu je govorio o likvidaciji Ilića.
Svjedok je kazao da mu je i amidža Enes Mustafić, kojeg su zvali Ibrahim, a koji je bio vozač pri Štabu TO u Srebrenici, ispričao da mu je Orić naredio da kamionom vozi zarobljenike iz zatvora u Srebrenici na deponiju u Zalazje.
Svjedok je naveo da je Ibrahim vidio „pir i masakr“, uplašio se i pobjegao nazad u Srebrenicu.
„Strina mi je rekala: ‘Nemoj se igrati sa tim ljudima’. Nastavljala je kazane vode i prala zastavu od krvi koju je dovezao Ibrahim“, kazao je Mustafić, potvrdivš da je strina umrla prije dvije godine, a da se Ibrahim i dalje vodi kao nestala osoba.
Svjedok Mustafić je kazao da je sve detaljno opisao u svojoj knjizi, ispravljajući braniteljicu Lejlu Čović da ne govori navodno kada pita o nekim djelima koja su se dogodila jer mu to „vrijeđa inteligenciju“.
Na veliki broj pitanja koja su postavljana svjedoku reagirao je predsjedavajući Sudskog vijeća Šaban Maksumić, govoreći mu da odgovara kratko. Neka od postavljenih pitanja je sudija Maksumić zabranio. Jedno od njih je invaliditet svjedoka, koji je ranije bio sto procentni, a sada je, prema nalazu vještaka, 60 posto.
Tokom svjedočenja Mustafića vladao je veliki interes javnosti, među kojima su žrtve i bošnjačke i srpske nacionalnosti.
Nastavak suđenja zakazan je za 1. novembar, kada su planirana tri svjedoka.
