Najviše nezavisnih kandidata koji su se prijavili za učešće na Općim izborima 2018. zainteresovano je za poziciju predsjednika, odnosno potpredsjednika Republike Srpske. Za ovu utrku prijavila su se 22 nezavisna kandidata od ukupno 39.
Njih petero prijavilo se za Narodnu skupštinu RS-a, a dvojica za Predsjedništvo BiH. Ambicije deset kandidata su kantonalne skupštine i jedino oni možda imaju nekakve šanse da dobiju potreban broj glasova i budu izabrani.
Koji su motivi ovih ljudi da se prijave za učešće na izborima, i to u utrkama u kojima su im šanse za pobjedu ravne nuli? Nikada se nije desilo da za člana Predsjedništva BiH ili predsjednika i potpredsjednika RS-a bude izabran nezavisni kandidat. Ista situacija je sa parlamentima na višim nivoima vlasti. Istina, tamo mogu biti nezavisni zastupnici, ali radi se o ljudima koji su izabrani sa neke stranačke liste, ali su kasnije napustili stranku i pri tome nisu vratili mandat.
Tri posto glasova za povrat novca
Pored toga, nezavisni kandidati uz prijavu su dužni uplatiti taksu od 10.000 KM za Predsjedništvo BiH, isto toliko za državni parlament, a za entitetski 7.000. Najniža taksa je za kantonalni nivo i ona iznosi 5.000 KM.
Jesu li ovi ljudi spremni hiljadama maraka platiti nekoliko minuta medijske pažnje ili su zaista uvjereni da se mogu uspješno izboriti sa stranačkim kandidatima i pobijediti na izborima?
Dario Jovanović, direktor projekta Koalicije “Pod lupom”, kaže da je nečija odluka da se kandiduje stvar ličnog izbora pojedinca.
– Stvar je ličnih motiva, nekog ličnog interesa koji nužno ne mora biti ništa negativno. Može biti želja za samopromocijom ili promocijom određenih političklih uvjerenja. Ne mislim da je to primarni motiv, ali moguće je da je nekima razlog dobijanje članstva u biračkim odborima. Tako na jedan dan mogu uposliti nekoga od svojih ljudi ili biračka mjesta prepustiti drugim političkim subjektima za neku protivuslugu, što je nezakonito i predstavlja krivično djelo – kaže Jovanović.
U Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) kažu da ne znaju šta je motiv ljudi da se prijavljuju za učešće na izborima za one pozicije gdje su sigurni da neće biti izabrani.
– Taksa se vraća ako kandidat ili stranka osvoje trećinu glasova u odnosu na broj glasova osobe koja je izabrana za člana Predsjedništva BiH, odnosno predsjednika ili potpredsjednika RS-a. Također, ako osvoji tri posto važećih glasova od ukupnog broja važećih glasova koliko je bilo za parlamente ili skupštine. Mi smatramo da su svi kandidati koji su uplatili takse i prikupili potrebne potpise podrške ozbiljni kandidati – kaže Maksida Pirić, glasnogovnica CIK-a BiH.
Nema dokaza za trgovinu
Ovim ljudima pripadaju mjesta u biračkim odborima. Međutim, kako kažu iz CIK-a, nemaju nikakve dokaze da se ikada dešavala trgovina tim mjestima. Na terenu se izvrši žrijebanje i općinska izborna komisija zatraži od političkog subjekta da dostavi ime svog kandidata.
– Oni dostave ime svog kandidata, a da li je ta osoba zaista njihova? Oni su potpisali da jeste – kaže Pirić te dodaje da, bez obzira na to ko sjedi u biračkom odboru, manipulacije se ne mogu desiti ako posmatrači obave svoj posao kako treba.
