Nakon što je objavljeno da vatra na spomen parku Vraca godišnje košta 130.000 KM, te da je ugašena, brojni politički akteri su se uključili tražeći krivca. No plamen na samom spomeniku je samo manja stavka u mnogo većem problemu.
Poslije 27 godina, ova vatra je upaljena prvi put 2019. godine u periodu kada je Srđan Mandić bio ministar komunalne privrede, a na što je do danas potrošeno blizu 400.000 KM.
Upravo je Mandić optužio trenutnog ministra komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo za “slijeđenje logike borbe protiv antifašizma”, zbog gašenja plamena na Vracama.
Plamen ugašen još u februaru
No činjenice govore drugo, plamen je ugašen još u februaru ove godine u mandatu ministra Envera Hadžiahmetovića (NiP). Većina se slaže da je iznos koji je plaćan za troškove plina zaista ogroman, tako da je odluka ministara sasvim logična, no pitanje je da li je uopšte potrebno potrošiti toliko plina.
Gradonačelnica Benjamina Karić je saopćila da je ekipa koja održava plamen Vječne vatre pregledala gorionik na Vracama i ispitala mogućnosti smanjenja troška.
Troškovi plamena Vječne vatre su 36.000 KM godišnje, te se došlo do zaključka da bi se postojeći gorionik mogao zamijeniti čime bi se troškovi drastično smanjili.
“Poslala sam zahtjev nadležnim institucijama za saglasnosti, i čim ih dobijemo, krećemo u radove. Načelnicima i nadležnom ministarstvu poslala sam prijedlog da podijelimo troskove plina kada vatra bude ponovo upaljena”, poručila je gradonačelnica Karić.
Šta je rješenje
No postavlja se pitanje, koliko je zapravo sam plamen problem spomen obilježja na Vracama. Mnogi koji su posjećivali ovaj spomenik, zaključka su da je u veoma zapuštenom stanju, te da ne nudi gotovo nikakve sadržaje koji bi privukli posjetitelje.
Sličnog stava je i ministar Bečarević koji je kazao da je problem puno dublje prirode.
“Ako neko zaista želi da uredi Spomen park, da to bude spomenik kulture logično bi bilo da se to prvo počisti i donese odluku na koji će način sve biti u funkciji. Svi znamo da to niko ne održava, da je to jedno ruglo grada”, kazao je Bečarević.
Dodao je da to nije samo pitanje plamena, te da bi se svi zajedno trebali sastati i odlučiti šta dalje.
“To nije samo pitanje plamena, nego odnosa prema spomeniku. Postavlja se pitanje da li se antifašizam zaista pokazuje jedino plamenom. Postoje drugi načini na koji bi se to moglo realizovati no niko ne želi da poduzme konkretne korake. Bilo bi rješenje da se napravi jedan sastanak gdje bi prisustvovali svi oni kojih se ovo pitanje tiče” poručio je Bečarević.
Kada je riječ o mogućim rješenjima, iznos koji se godišnje trošio za plin, mogao bi se iskoristiti za zapošljavanje nekoliko radnika koji bi bili isključivo zaduženi za održavanje spomen obilježja.
Spomen na bosanskohercegovačke antifašiste bi trebala biti trajna vrijednost koja se ne trebala svoditi na problem jednog plamena za koji se “otkrije” da je ugašen nakon pet mjeseci. Očigledno je da se ta karta povlači isključivo onda kada je potrebna za političko obračunavanje, a koliko su antifašističke vrijednosti bitne za političke strukture pokazuje stanje spomen parka na Vracama
