Plemensko glasanje u BiH: Umjesto provedbi presuda, predlažu se nove diskriminacije

Providni ljudi iza zatamljenih stakala. To je nakraći opis političke elite u Bosni i Hercegovini, ali većina građana ne vidi kroz ta stakla, jer providnost nikako da kazne.
Ne žele da kazne korupciju, siromaštvo već kliču onima za koje je uspjeh što se u javnim kuhinjama hrane i bebe. Promjene dolaze na izborima, ali tek nakon promjena u nama, a za to imamo vremena. Izbori će biti održani 2. oktobra, ali baš ti providni nisu zadovolji što su raspisani izbori. Jer bi da mijenjaju izborna pravila. Ona po kojima bi oni zauvijek imali vlast. Pravila koja bi omogućila izbor kadrova jedne stranke. Ta stranka je Hrvatska demokratska zajednica u BiH iz koje tvrde da ne postoje formalni i pravni uslovi za raspisivanje izbora.

Lider te stranke Dragan Čović zalaže se za izmjenu Izbornog zakona po kojem bi glasovi Hrvata u određenim kantonima, indikativno kantonima gdje HDZ uživa najveće povjerenje birača, vrijedili više.

Čija onda prava štiti Dragan Čović? Prava Hrvata ili prava da pokuša sebi osigurati doživotnu vlast? Zavisi koga pitate. Ako pitate Hrvate koji nisu u HDZ-u, onda je odgovor drugačiji od percepcije HDZ-a i politike naših susjeda koji ne prestaju s miješanjem u unutrašnja pitanja nezavisne i suverene države.

Boška Ćavar, Mostarka, i Hrvatica, legitimiteta radi navodimo nacionalnost, upitana da da ocjenu težnji Dragana Čovića za izmjene izbornog zakona te da li je izbor hrvatskih predstavnika toliko ugrožen ili je ugrožen izbor HDZ-ovih kandidata kaže da ako predstavnik jednog naroda ne zna gdje su granice njegove države, a zalaže se za nju onda to nije dobar predstavnik ne samo jednog naroda ,to je loš političar cijele države.

„Smatram da nam nikako ne trebaju tri osobe u Predsjedništvu i apsolutno sam protiv toga. Nama u BiH je ovakve politike i loših političara preko glave. Pozicije na račun hrvatskog naroda ne znače i boljitak i korist tog istog naroda. Tek kada građani budu prepoznavali političare koji rade u njihovu korist a ne po etničkom principu ova zemlja će krenuti naprijed“, kaže za BUKU Ćavar, inače gradska vijećnica Naše stranke.

Ona dodaje da Dragan Čović svaki put kad osjeti ugroženost vlastite političke pozicije, on poseže za pričom o teritorijalnoj reorganizaciji zemlje, odnosno o trećem entitetu ne bi li tako poboljšao svoju poziciju u pregovorima s međunarodnom zajednicom.

„On ne vidi da time pogoršava situaciju jer ucjene kojima se prijeti nestabilnošću zemlje pa i regije više neće biti predmet pregovora nego automatskih sankcija. Nije problem što će time Čović izgubiti, to je dobro, samo neka u te svoje priče ne uspije uvući hrvatski narod, a vjerujem da neće, nama trebaju reforme“, kaže Ćavar.

Glasanje po mjeri Čovića podrivanje tekovine pravne civilizacije

Kao da presude Evropskog suda u Strazburu protiv Bosne i Hercegovine u slučajevima „Pilav“, „Azra Zornić“, „Sejdić i Finci“ nisu dovoljan dokaz da je građanima onemogućeno pravo da budu birani na teritoriji cijele zemlje i pod istim uslovima, pa Čović misli da su nove diskriminacije prihvatljive. Umjesto da se okrenemo provedbi presuda i prihvatanja ravnopravnosti svih, građana a ne samo ekskluziviteta konstitutivnih, prijedlog HDZ-a da glasovi iz pojedinih kantona vrijede više bi uveo nove nejednakosti.

„Osnovni demokratski princip je jednakost glasa tako da svaki prijedlog koji bi preferirao jednu skupinu birača nad drugim nije prihvatljiv. Insistiranje na takvim rješenjima je podrivanje tekovina pravne civilizacije. Uz potrebnu političku volju je moguće riješiti i pitanje takozvanog legitimnog predstavlja i bez promjene teritorijalnog ustroja i postojećih izbornih jedinica“, rekao je BUKU profesor ustavnog prava Šukrija Bakšić.

Kako žive Hrvati u kantonima gdje je HDZ u apsolutnoj vlasti?

Dok se insistira na legitimnosti, pitanje je kakve uopšte koristi građani imaju od samoprozvanih zaštitnika etničkih grupa. Dok se pred malim ekranima „bore“ za interese konstitutivne grupe koju predstavljaju, kako žive oni koje zastupaju? Ili bi bar trebali.

„Ja živim u Mostaru gdje HDZ i SDA dijele vlast. Uopće nije važno da li ste Hrvat ili Rom, važno je da pripadate tim vodećim strankama. Mislim da su Hrvati jako vrijedan narod i da svojim radom i poduzetništvom žive bolje od mnogih djelova u BiH. Ne znam koliko HDZ doprinosi razvoju tih županija i gdje su pomogli tim područjima u investicijama. Mladi se iseljavaju i smatram da je to najveći poraz svih politika na ovim prostorima pa tako i politike HDZ“, kaže Ćavar.

U brojnim istraživanjima mladi su kao razloge odlaska naveli korupciju, nedostatak vladavine prava i prilika. Kad odlaze, mladima legitimnost ne igra ulogu. Jer od nje se ne živi. Oni koji ostaju moraju shvatiti da ne trebamo birati po krvnim zrncima i etničkoj (plemenskoj) liniji već po programima i rezultatima.