Sud BiH je od 2003. godine do danas utvrdio da je 770 firmi opralo više od 110 miliona eura. Ukupnu štetu za budžet nije moguće utvrditi, jer u presudama često nisu navedeni iznosi utajenog poreza.
Među firmama koje su utajile najmanje pola miliona eura su veliki trgovački lanci poput Robot Commerca iz Sarajeva, MG Minda iz Mrkonjić Grada i Dione iz Širokog Brijega. Niti jedna od nabrojanih nije kažnjena, ali su kažnjeni vlasnici i direktori malih preduzeća, jer su za ova tri trgovačka preduzeća, oprali ukupno 4,6 miliona eura.
“To je, nažalost, loša poruka za one koji pošteno rade i plaćaju porez”, kaže Midhat Arifović, direktor Porezne uprave Federacije BiH.
Robot Commerce, Diona i MG Mind, kako je navedeno u presudama, su neoporezovanu robu prodavali u svojim tržnim centrima i prodavnicama, a kroz dokumentaciju prikazivali da su je isporučili drugim trgovcima za dalju prodaju.
Kako bi opravdali promet robe, gotovi novac su davali malim trgovcima, koji su ga polagali na svoje račune. Nakon toga, mali trgovci su novac uplaćivali na račune veletrgovaca za robu koju, zapravo, nikada nisu dobili. MG Mind je, prema presudama Suda BiH, putem dvije firme oprao ukupno 3 miliona eura.
Protiv osnivača i direktora firme Mladena Milanovića ne postoji optužnica niti u jednom od nadležnih tužilaštava. Na pitanje zbog čega, odgovara Siniša Vranješ, tužilac Okružnog tužilaštva Banja Luka:
“Ili su papiri dobro utegnuti, ili neko nešto ne vidi – ja ne znam“.
Iako se u sudskim postupcima spominjao u kontekstu utaje poreza, MG Mind je kupovao akcije državnih preduzeća, na tenderima dobivao javne poslove kao i kredite Investiciono-razvojne banke Republike Srpske, uprkos činjenici kako je izmirenje poreskih obaveza jedan od ključnih uslova za učešće u privatizaciji i dobijanju vladinih poslova i kredita.
Investicije direktora Mladena Milanovića, podržala je i Vlada RS-a, koja mu je iz fondova odobrila četiri kredita, u ukupnoj vrijednosti od 3,3, miliona eura. Istovremeno, u banjalučkom Okružnom tužilaštvu kažu da je poresku utaju teško dokazati, zbog čega je i mali broj kazni za ovakvo krivično djelo.
“Kad vi sa ove distance i hoćete da provjerite šta je bilo 2005. godine, nema šanse. Ako niste uhvatili kamion, ako nemate insajdera koji će propjevati i reći kako je to bilo, nema ništa”, kaže Vranješ.
Malo zatvorskih kazni
Sarajevski Robot Commerce je, prema presudama Suda BiH, u periodu od 2003. do 2005. godine preko 15 firmi oprao najmanje 1,4 milione eura. Protiv Saime Hodžić, direktorice Robota, je vođen postupak za poresku utaju u iznosu od 63,5 hiljada eura, ali ju je Opštinski sud u Sarajevu oslobodio krivice.
U međuvremenu, Robot je nastavio razvijati svoju trgovačku mrežu, a danas ova firma ima šoping-centre na četiri lokacije u Sarajevu, te još desetak u drugim bh.gradovima
Robna kuća Diona iz Širokog Brijega je tokom 2003. preko tri manje firme oprala najmanje 175.000 eura, navodi se u presudama Suda BiH, no protiv odgovornih nikada nije podnesena krivična prijava za utaju poreza.
Ivan Šakota, tadašnji direktor Dione, kaže da ne zna da se firma spominje u presudama za pranje novca, niti mu je poznat fiktivni način prodaje robe. Šakota je bio vijećnik u prethodnom sazivu Opštinskog vijeća Široki Brijeg.
Zbog sukoba interesa, jer je istovremeno bio vijećnik i direktor preduzeća Oscar, koje je nabavljalo hranu i piće u vrijednosti od preko 15 hiljada eura, za Vladu Zapadnohercegovačkog kantona i Opštinu Široki Brijeg, Šakoti je zabranjeno da se naredne četiri godine kandiduje za bilo koju funkciju u institucijama.
Međutim, tri mjeseca kasnije, izabran je za privremenog predsjednika Nadzornog odbora Razvojne banke Federacije BiH.
„Takav način rada meni nije poznat“, ističe Šakota.
U Federalnoj poreskoj upravi nezadovoljni su malim brojem presuda za utaju poreza. Direktor uprave Midhat Arifović ocjenjuje da bi više osuđenih vlasnika velikih i značajnih kompanija poslalo jasnu poruku potencijalnim utajivačima da to ne rade, jer mogu završiti u zatvoru.
“Nažalost, vrlo malo slučajeva je procesuirano, vrlo malo zatvorskih kazni, a nemate ni vraćenog novca – dakle novac koji je pokraden ne od države, nego od građana. Ako nema procesuiranja krivičnog djela, onda posao postane besmislen”, dodaje on.
(VisokoIN/RSE)
