„Nekako s proljeća….“, stih poznate grupe Crvena jabuka, mi se neprestano vrti u glavi ovih dana. Razlog je upravo buđenje prirode, svježina proljeća.
S pojavom prvih visibaba, ljubičice i jagorčevine dolazi nam, za žene, posebno drag praznik 8.mart o čijem historijatu nastanka uglavnom znamo i mnogi pišu o tome i dan danas.
Ujedno se bude i mnogi zagovornici ženskih prava, što pojedinačno, što kroz razna udruženja i organizacije i upozaravaju nas da ne pristajemo na proslavu 8. marta kao Dan žena, jer svaki dan bi trebao biti naš dan i trebali bi smo se svi tako ponašati.
Ima smisla, ako sagledamo stvarni položaj žena u današnjem društvu. Žena kojima je ravnopravnost s muškarcima donijela mnogo toga i dodatno je opteretivši stavila u „ ravnopravan“ položaj.
Zbog čega slaviti onda neki poseban Dan? Zbog čega sive ulice pretvoriti u šarenilo raznobojnog cvijeća? Zbog čega učiti djecu da iz poštovanja pruže karanfil svojo nani, majci, sestri, drugarici, učiteljici? Zbog čega zanemariti trud naših muškaraca da nam kupe neku sitnicu, počaste izlaskom, putovanjem? Zašto zanemariti ljubazniji odnos radnih kolega, direktora koji se trude da organizuju razna slavlja, ljubaznije ponašanje čak i vozača u saobraćaju, koji ti onako teatralno daju prvenstvo.
I još mnogo toga zbog čega, jer na drugoj strani imamo veliki broj nasilja nad ženama, upravo od najbližih. Žena je žrtva u mnogim slučajevima, kada je ostavljena od strane društva da prehranjuje svoju djecu bez ikakvih primanja. Žena je žrtva jer se ne poštuje majčinstvo, primjer su razne borbe za prava porodilja i mizerne naknade. Nad ženom se iživljava kada radi u ne uslovnim fabrikama, hladnim prodavnicama, trgovinama sa beskonačnim radnim vremenom i ni jednim slobodnim danom u sedmici. Žena se diskriminira jer njena vrijednost je različita u kantonima i entitetima. Diskriminira jer se mora mnogo više puta dokazati za isti plaćeni posao kao muškarac. Mora boriti da bi došla na položaj, upravo na kojima će imati priliku da govori o ovome.
I upravo tu silnu borbu ne smijemo zanemariti, nego je zajedno usmjeriti da sve navedeno izmijenimo u našu korist i pomognemo svim obespravljenim.
Sutra, ako budete ovo pročitale, neka vam na um padne barem dio ovog teksta, kada dotjerane, namirisane za 8. mart budete prelazile ulicu uz navodno pravo prvenstva koji vam je eto dao neki ljubazni vozač (mnogi se ne mogu baš pohvaliti saobraćajnom kulturom). Širokog osmijeha iskoristite to pravo. Ponosno uživajte, svjesne da to nije samo jedan dan. I ma kako izgledala svaka žena, ona je u prirodi jaka, jaka kao stijena i neće pokleknuti, nego će se jače oduprijeti zubu vremena.
Drage dame, uz nastavak stiha pjesme „Nekako s proljeća …A hoću da te vodim ja
tragom Sunca, jugom maslina …
Sretan vam 8. mart!
