Nenade Stevandiću,
Štitu Republike Srpske, maču srpstva, svetioniku pravoslavlja, čuvaru tradicionalnih vrijednosti, specijalisto za uvo, grlo i nos, obraćam ti se povodom Zakona o posebnom registru i javnosti rada agenta stranog uticaja u Republici Srpskoj.
Prvi zakonodavni čekiću Republike Srpske, pitaš se zašto se baš tebi obraćam, a ne predlagaču ministru Bukejloviću ili predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, piše Srđan Puhalo za Frontal.ba.
Prije svega, ministar Bukejlović je, kao što svi znamo, potpuno nebitan lik i završiće prezren i odbačen u Doboju kao mali provincijski pravnik, dok Milorad Dodik ima preča posla i ozbiljnije probleme.
Slušao sam te neki dan kako u Narodnoj skupštini biranim riječima govoriš o borcima Republike Srpske i kako za njih, a pogotovo za one koji su ranjeni, ne trebaju važiti zakoni Republike Srpske, kao za njene ostale stanovnike.
Tada ste spominjali vašeg ratnog druga Slobodana Župljanina.
Ja sam u jednoj od nevladinih organizacija koja dobija novac od USAID-a, EUSR-a, Holanđana, Štiftunga, zove se Pro Educa i ima sjedište u Banjaluci i, ako Bog da i skupštinska većina, za mjesec dana postaću „agent stranog uticaja“. Kad je Pro Educa dobijala pare od institucija Republike Srpske za neke projekte, jesmo li tad bili „agenti domaćeg uticaja“?
Igrom slučaja ja sam bio i vojnik Vojske Republike Srpske koji je kao njen vezista ranjen 8. jula 1992. godine, iznad Mostara, kao pripadnik Nevesinjske brigade. Nakon ranjavanja sam imao dvije operacije i rehabilitaciju. Otišao sam na fakultet u Beograd, završio ga i došao u Banjaluku.
Raspitaj se kod Igora Žunića, tvog koalicionog partnera, on zna neke pikanterije sa studija, barem tako priča.
Kada sam završio fakultet, moji iz Kalnovika su kazali da im tamo ne trebaju psiholozi, već socijaldemokrate i eto mene u Banjaluku.
Kalinovčanima se želja ispunila i sad su tamo na vlasti socijaldemokrate, a žive kao u raju.
Iz rata sam izašao čistih ruku i obraza, a kad vidim ko je na vlasti u Republici Srpskoj i šta joj rade, ne mogu sebi oprostiti što sam i jednu sekundu proveo na ratištu.
E sada mi objasni, moćni zakonodavcu u Republici Srpskoj, kako da pomirimo te dvije činjenice?
Kad sam „strani agent“, a kad nisam?
Hoćeš li se za mene boriti kao za Župljanina?
Da budem još precizniji, skoro sva familija i sa majčine i sa očeve strane mi je bila ovdje tokom cijelog rata, a neki su i poginuli kao vojnici Vojske Republike Srpske, da bi me ti, seronjo neopjevani, i ostala skupštinska većina proglasio „stranim agentom“.
Još kad se prijavim za borački dodatak, šta ćemo onda?
U organizaciji u kojoj radim ima ljudi koji su bili u ratu, čiji su očevi cijeli rat proveli u rovu, neki su i poginuli kao vojnici Vojske Republike Srpske, a vi mlatimudani iz Narodne skupštine RS hoćete njihovu djecu da nazovete „stranim agentima“.
Sram vas i stid bilo.
Misliš ti i takvi kao ti, da možete da me natjerate da prestanem da mislim svojom glavom i kritikujem što mi se ne sviđa. Da mi možete zabraniti da se borim za pristojno društvo u kojem će svi biti jednaki, bez obzira jesu li konstitutivni ili nisu i jesu li pederi ili nisu. Gdje će zakoni biti jednaki za sve i u svim situacijama. Mislite da ću pristati na realnost koju vi sada proizvodite i prikazujte kao jedinu moguću, gdje je strah od drugog i drugačijeg poželjan, a Rusija, Mađarska i Azerbejdžan jedina alternativa. Mislite da ću otići odavde.
E zajeb'o si se u procjeni.
Ćeraćemo se mi još, jer nije srpski ćutati, bježati i savijati kičmu.
Srđan Puhalo
P.S. Priča se da si prilično osvetoljubiv, ali ću te zamoliti da nam više ne šaljete inspekcije, evo godinu i po dana, stalno nešto provjeravaju i traže, još samo nismo bili na detektoru laži i magnetnoj rezonanci.
P.P.S. Pošto imamo nove kazne za uvredu, a grehota je da se ne iskoriste, kada ste ih tako srčano uveli da pojasnim naslov, seronja je vulgaran naziv za 1. nekoga ko je nespretan i nesposoban; kilonja; 2. koji mnogo govori gluposti, koji dosađuje besmislicama, praznim obećanjima i hvastanjem.
