Udruženje “Damar omladine” je došlo na ideju da pročitane knjige treba pustiti dalje, da žive svoj život. Jedno vrijeme smo poklanjali knjige, čuvali ih u svojoj mini biblioteci, a onda nam je sinula sasvim nova ideja. Odlučili smo da od knjiga napravimo putnike, lutalice. Dugo smo razmišljali kako to da realizujemo, a da se knjiga ne zaglavi u rukama prve slijedeće osobe na koju naiđe jer su ljudi čudno skloni posesivnosti kad su knjige u pitanju. Možemo da razumijemo za pojedine primjerke koji su iz ovog ili onog razloga vrijedni i dragi nekome, ali kad pomislimo na metre prašnjavih polica koje više niko ne pogleda, prosto nas uhvati jeza.
Prva putujuća knjiga Udruženja “Damar omladine “ je “ Hiljadu sjajnih sunaca” od pisca Khaled Hosseini (koji je napisao bestselera “ Lovac na zmajeve”). Zašto baš ova knjiga? Razlog je prost. Dobili smo je na organizovanoj akciji prikupljanja knjiga koja je u dane Zimskog sajma knjige u sklopu projekta “Nikad jača zima 2011”.
Ideja je da knjigu pročita što više ljudi i da ode što dalje od nas. Trenutno je u perfektnom stanju, potpuno novom, tako da verujemo da će dugo izdržati. Ipak, ne bismo voljeli da više nikad ne čujemo za nju, tako da se nadamo da će se budući drugari knjige potruditi da se jave nekom rečenicom i/ili slikom. A evo i teksta koji stoji na korici naslovne strane :)
Ćao, ja sam putujuća knjiga. Danas, 09. januara 2013. Godine,riješila sam da odem iz Udruženje “Damar omladine” , koje je u Visokom, i proputujem svijet. Nadam se da ću vidjeti puno toga i upoznati različite ljude. Bilo bi mi drago da se družimo neko vrijeme, ali bih te molila da me, kad pročitaš, pustiš da idem dalje. Moji bivši vlasnici, koji su me i poslala na ovaj put, bila bi jako sretni da znaju gdje sam sad i s kim, pa bih voljela da se javiš mailom na damaromladine@gmail.com I pošalješ fotografiju sa mnom, ted a napišeš das am dobro , da se ne brinu, a oni će napraviti album fotografija sa mojih putovanja
Slijedeći korak bio je najteži. Ostaviti knjigu, a da to niko ne primjeti. Moramo priznati da je u ovo zimsko doba godine jako teško pronaći praznu suhu klupicu, naročito uveče, a još teže pronaći klupicu u potpuno praznom parku ili bilo kakvom okruženju. Htjeli smo da knjigu ostavimo tako da je niko ne vidi odmah i okomi se na nju samo zato što je za dž, već da susret knjige bude s nekim potpunim neznancem prolaznikom, iz radoznalosti. Shvatili samo da u mraku možemo neopaženo da spustimo knjigu na klupu i pobjegnem u noć Tako da nažalost nisamo uspjeli da zabilježimo naš rastanak i posljednju scenu u kojoj Knjiga odmara na klupi u iščekivanju novog prijatelja.
Sad nam jedino preostaje da čekamo i nadamo se da će knjiga proputovati puno zanimljivih mijesta i dobrih ljudi.
Ako neko od vas jednom naiđe na neku putujuću knjigu, obavezno nam se javite porukom, to bi nas veoma razveselilo! Ipak je svijet okrutno mijesto, a knige su relativno bespomoćne (posebno ove koje nisu u tvrdom povezu).
(VisokoIN)
