Ashok Tamang se prije godinu i po dana oprostio od supruge, 14-ogodišnje kćerke i tek rođenog sina, kako bi došao da radi kao građevinac u Bosni i Hercegovini.
U Sarajevo je stigao iz Nepala, države u podnožju najvišeg svjetskog planinskog masiva Himalaja.
Tamag je jedan od oko 5.000 stranih radnika u Bosni i Hercegovini, čiji broj se skoro udvostručio od 2020. godine, pokazuju podaci entitetskih zavoda za zapošljavanje.
Najviše ih je ove godine došlo iz Turske, Srbije, Bangladeša, Kuvajta i Hrvatske, pokazuju isti podaci.
Domaći poslodavci bi mogli zaposliti na desetine hiljada stranih radnika, jer radne snage već godinama nedostaje u mnogim industrijskim granama.
U tome ih spriječava sporost administracije, kažu iz entitetskih udruženja poslodavaca. Navode da je izdavanje radne dozvole strancima “neizvjestan proces, koji često traje i do godinu dana” piše RSE
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine svake godine utvrđuje kvotu za uvoz stranih radnika, na osnovu informacija entitetskih zavoda za zapošljavanje. Ove godine su poslodavci dobili dozvolu da zaposle skoro 4.000 radnika.
Nepal i BiH slični po prirodnim ljepotama i migraciji radnika
Tamang kaže da je iz Katmandua, prijestolnice Nepala, došao da radi u sarajevskoj građevinskoj firmi “Omega Group”, kako bi sebi i porodici obezbijedio bolji život.
On je, uz još jedanaest zemljaka iz Nepala, u BiH došao posredstvom nepalske agencije za posredovanje pri zapošljavanju. Trebalo mu je, kaže, više od tri mjeseca da prikupi sve potrebne dokumente, jer građanima Nepala nije lako dobiti vizu za evropske zemlje.
Dodaje da je radio na gradilištima u Prijedoru i drugim gradovima, te da je zadovoljan uslovima rada i smještaja.
Uz platu od 1.800 maraka (oko 900 eura), Tamang ima plaćen smještaj i tri obroka dnevno. Stoga većinu zarade može poslati u Nepal, gdje mjesečne plate često iznose samo par stotina američkih dolara.
“Nisam još išao kući. Planiramo sad da idemo u narednih šest mjeseci i nadam se da ću ih vidjeti što prije. Razgovaramo često putem interneta, jer mi jako nedostaju”, kaže Tamang, jedan od oko 80 građana Nepala zaposlenih u BiH.
Ashok Tamang sa kolegama iz Nepala kaže da je zadovoljan uslovima rada i smještaja u BiH i da zarađuje 1.800 maraka (oko 900 eura) mjesečno uz plaćen smještaj i hranu (Sarajevo, 24. avgust 2023.)
“Upravo prije par dana sam čuo da bi bez radnika iz Napala izgradnja sarajevske pruge trajala mnogo duže. Jako ih hvale kao radnike, a čini se da su i oni zadovoljni”, kaže za RSE predsjednik Unije poslodavaca Federacije BiH, Adnan Smailbegović.
Zapošljavanje stranih državljana u nekim slučajevima ne ulazi u kvotu koju odobrava država. Tu spada zapošljavanje visokoobrazovanih kadrova, zaposlenje po osnovu međunarodnog sporazuma, rad gostujućih profesora ili profesionalnih sportista.
Smailbegović objašnjava da niske državne kvote još uvijek nisu problem, jer ih poslodavci ionako ne mogu dostići zbog sporih administrativnih procedura pri zapošljavanju stranih radnika.
“Kvote još nisu zapele, jer vam spore procedure onemogućavaju da uopšte dostignete kvotu. Ali, kad se procedure slože i ubrzaju, onda će se kvote pojaviti kao problem”, kaže Smailbegović.
Dodaje da je poslodavcima potrebno šest mjeseci do godinu dana da ishoduju radne dozvole stranim radnicima. Kaže da je proces neizvjestan, jer se u završnoj fazi dešava da BiH odbije izdati vize radnicima.
“Jutros sam imao jedan slučaj zbog kojeg sam bio u Uredu za poslove sa strancima BiH. Dvije naše firme zapošljavaju petnaest Pakistanaca i poslije osam mjeseci su sve procedure završene. I onda na kraju naša ambasada nije izdala vize. Zašto, ne znam”, kaže Smailbegović.
Dodaje da je neophodna nostrifikacija diplome (priznavanje strane diplome), čak i za najobičnijeg pomoćnog radnika, poput sobarica u hotelu. Zatim se traži radna dozvola od zavoda za zapošljavanje, nakon čega ide provjere u Uredu za strance BiH. Na kraju se čeka poziv za vize.
“I kraju dođete u ambasadu i tu vas ili odbije ili čekate. Imao sam slučaj u jednoj firmi gdje je postupak izdavanja vize trajao šest mjeseci. Sve završeno i samo viza traje šest mjeseci”, kaže on.
Napominje da je kvote, koje određuje Vijeća ministara BiH, nemoguće doseći uz ovakve procedure.
Liberalizacija uvoza radne snage i domaćeg tržišta rada
Poslodavci predlažu da država liberalizira uvoz radne snage. Smailbegović dodaje da je poslodavcima u interesu da nađu radnike koji žele da rade, pa bi, navode, država trebala ubrzati i pojednostaviti procedure.
Dodaje da je procjena Udruženja poslodavaca da trenutno tržištu rada u BiH nedostaje oko 30.000 radnika, ali da bi te potrebe rasle ako bi se liberaliziralo. Objašnjava da trenutno poslodavci koji imaju priliku da šire poslovanje to ne rade.
“Ne razmišlja niko o proširenju, jer zna da nema nema radne snage. A državna administracija tako koči razvoj”, kaže on.
Nezaposlenost je u BiH smanjena za trećinu u posljednjih šest godina. Trenutno se na evidencijama dva zavoda za zapošljavanje u entitetima Republika Srpska i Federacija BiH nalazi oko 336.000 nezaposlenih građana BiH.
