Poštovani!
U cilju objektivnog i blagovremenog informiranja javnosti i potrebe da novinari poštuju principe novinarske profesije i budu upoznati sa hronologijom događanja, a u vezi sa brutalnim premlaćivanjem maloljetnog Pašića.
Suosjećam se sa porodicom Pašić i svjestan kako su se osjećali kada je njihov sin napadnut od strane dvojice maloljetnika, na veoma brutalan način s namjerom nanošenja povreda, koje su mogle imati za posljedicu ono najgore.
Jasno mi je, da gospođa Kazija Pašić, usljed svih navedenih događanja, želi da “podigne glas” protiv nesigurnog okruženja u kojem živimo (“grad u kojem je opasno živjeti i kretati se”) u čemu je u potpunosti podržavam.
Obzirom da sam osobno i “prozvan” u kontekstu neblagovremenog prenošenja informacija pretpostavljenom (o incidentu koji se desio van škole noć prije), odbijam sve insinuacije da “nisam htio” za 4 “debela” sata, da proslijedim informaciju pretpostavljenom, u smislu prikrivanja informacija, jer ne bih radio u instituciji u kojoj radim, da tako razmišljam i radim.
Smatram da je obaveza svakog pojedinca, da spriječava takvo što.
Škola u kojoj radim je jedna od najvećih po broju učenika na području kantona, i u kontinuitetu vršimo preveniranje svake vrste nasilja, osobito vršnjačkog nasilja, ali ona nije i ne može biti jedini faktor koji radi na tome.
Osobno se zalažem za drastično sankcioniranje svih vidova nasilničkog ponašanja i uključenost svih od roditelja do
društvenih institucija, da bi imali što sigurnije okruženje, a budimo iskreni, ono to danas nije.
Također, želim da istaknem da sam u redovnoj komunikaciji sa Policijskom stanicom Visoko (RPZ policajac), Centrom za socijalni rad, Centrom za mentalno zdravlje pri Domu zdravlja Visoko, kao i Službom hitne pomoći u vezi potreba za hitnom intervencijom.
Haris Omeragić, prof.
Nermina Kazija – Pašić: Moj maloljetni sin je brutalno pretučen!
