Demokratičnost jednog društva ogleda se u politikama i onima koji ih predstavljaju. Ako je suditi po tome, naša zemlja nalazi se na samom dnu ljestvice. Psovke, pljuvanje i nasrtanje. Sve je to postalo dio svakodnevice u političkim nastupima. I tako već godinama. Od izbora do izbora, akteri se smjenjuju, ali scenario ostaje isti. Koga kriviti, političare ili nas koji ih biramo?
Kad je kuća tijesna, zastupnici su… Političko izražavanje – postalo psovanje. Nema razlike – vladajući ili opozicija. Vrijeđanje, fizički napadi, napuštanje…
Posljednji u nizu – fizički obračun zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo.
Nije fizički, jeste verbalni. Narodna skupština RS-a. Vojin Mitrović, inače ministar privrede, umjesto odgovora na zastupničko pitanje Nebojše Vukanovića, odgovorio psovkom.
Ne treba zaboraviti ni psovanje Sanje Vulić pred Sudom BiH.
I niko da reaguje. Ono što bi, u najmanju ruku, trebalo biti nedolično, postalo je, čini se, normalno. Ovo možda može biti smiješno i zanimljivo dok se ne sjetimo da ovakvo ponašanje plaćaju građani iz svog džepa. Stoga, moramo sebi postaviti pitanje – zašto smo dozvolili da ovakvi prizori prolaze nekažnjenjeno. Moralna odgovornost je zaboravljena, a ove institucije mjesta su gdje se donose odluke. O bitnim pitanjima.
“To je jedan šamar svima nama koji smo odlučili da ostanemo, da se trudimo, borimo. I onda desi se da ljudi koje smo izabrali, koji bi trebalo da budu najbolji od nas koji smo ih birali – oni se u nedostatku argumenata ponašaju kao da su u divljini”, kaže sociolog Vladimir Vasić.
“Ovdje se ne poštuju sudske odluke, ne poštuje se zakon i onda naravno da možete da se tučete, da vrijeđate, pljujete i psujete. Ostaje pitanje ličnog dostojanstva kako je moguće da neki pojedinci, pa vidimo da su upetljane i neke žene – sebi dozvoljavaju to što dozvoljavaju?”, pita sociolog Esad Bajtal.
Psovanje i vrijeđanje državnih institucija prolazi nekažnjeno. Jeftine predstave u izvedbi zastupnika čije se plate broje u hiljadama. Crne liste, prijetnje otcjepljenjem, suđenja, malverzacije i korupcija. Sve su to karakteristike javnih nastupa naših političara. I tako već godinama.
To nije nešto što nam se dogodilo jučer i prekjučer, upozorava Bajtal, to traje već 30 godina: “Imate militaristički, politički mentalni sklop, militaristički ideološki sklop koji zna razgovarati samo u toj vrsti kategorija: psovka, prijetnje, ucjene, vrijeđanje.”
“Taj procenat koji osuđuje, koji se zgrožava na to, mora da izađe na izbore i kazni takve ljude. Dakle, ne govorim o politikama, ne govorim o partijama, ali ljudi koji imaju šta da kažu moraju da izađu, da se uključe u proces”, dodaje Vasić
Idu nam još jedni izbori. Nedostatak znanja u političkoj komunikaciji nadoknadit će se predizbornim šatorskim predstavama i sendvičima. Političko komuniciranje u jednoj od svojih definicija objašnjava se kao spektakl. Tako se nazivaju i različita narodna veselja. Ali, na njima se ne odlučuje o sudbini države i građana koji žive u njoj, piše Federalna.
Sanja Vulić ponovo psuje ispred Suda BiH: 'Oni će sve nas pobiti…'
Video: @radiosarajevo pic.twitter.com/YdMR70Ou34— Radio Sarajevo (@radiosarajevo) February 5, 2024
Skandal na sjednici Skupštine KS pic.twitter.com/lkaxfbO4to
— Radio Sarajevo (@radiosarajevo) March 14, 2024
