Autor: Enisa BUČUK
Još u vrijeme Srednjeg vijeka,žena je smatrana vlasništvom nekog muškarca: prvo oca, a nakon udaje,vlasništvom svog muža. Od tog doba prošlo je mnogo stoljeća, a mi se i dan danas borimo s problemom položaja žene u društvu i njenog statusa ravnopravnosti sa suprotnim spolom. Odmah da naglasim, ravnopravnost nije isto što i jednakost, jer postoje ljudska prava koja se trebaju poštovati,bez obzira na spol. O toj ravnopravnosti govorim.
Žene bih ja, veoma jednostavno podijelila u dvije grupe: One prve,koje se bore protiv nepravde i ponižavanja, koje uspjevaju da održe dostojanstvo i stav, i one druge,koje su svojim ponašanjem potpomogle frazi da je žensko = STVAR, i koje igraju kada muškarci pljesnu rukama. Problem nastaje što je prva grupa danas brojnija,ali je ova druga mnogo prihvaćenija i više poznata,samim tim i uzeta kao zastupnica za žene u našem gradu,kantonu,pa i šire.
Žene su fizički doista slabe,ali su emotivno jako snažne.Ta fizička prednost muškarca nad ženom ne znači da u svemu treba da prednjači. Žene mogu da izdrže poraz, mogu da se nose sa gubicima kroz koje ih život pronese, pruže ljubav svima, i ono što ženu izdiže iznad svega, je to što na svijet donosi novo biće,pogotovo danas, kada vlada kriza u svijetu.
Žena je majka,supruga,kćerka,tetka, žena je stvorena od krivog rebra,što ne mora da znači da je ona uvijek za sve kriva. I u Pizi ima krivi toranj,pa mu se svi dive.Prema tome, žena je sve nas donijela na svijet,što je jedan velik razlog zašto je treba poštovati.
A evo, sušta suprotnost onome što bi žena trebala biti,jesu upravo mačkice,ribe, trebe itd. – milion naziva za ženu u 21 vijeku. Odmah da naglasim,muškarci nisu jedini krivci zašto su pojedine žene pale toliko nisko.Realno, muškarci imaju svoje potrebe, ako vide da je neka žena dozvolila sebi da je može imati svako, muškarac samo treba imati malo pameti i uzeti ono što mu se nudi. Ako se žena olako prepusti, muškarac ne treba da popusti.
Ona je sama kriva za sve što uradi, takve žene ne treba štedjeti, kad one same to nisu ranije radile.
Jednostavno, kad žene sebe “daje” i ne cijeni, onda ne treba ni muškarac to da radi. Ali, ako je žena dostojna da nosi to ime, onda će biti dostojna majka svoje djece, supruga svome mužu i kćerka svojim roditeljima. Takve žene treba poštovati i nipošto ravnati sa ovim prije, gore navedenim.
Često čujemo da su sve žene iste. Oni koji ti kažu, nemaju pojma koliko su zapravo u krivu. Jer na svijetu ne postoje dva čovjeka koja su potpuno ista, pa čak se i jednojajčani blizanci razlikuju.Tako da žene definitvno nisi sve iste. To što danas vladaju dekadentni šou programii opšta kultura iskrivljena do maksimuma, to ne mora značiti da su sve žene onakve kao što ih tu viđate. To što nas je strada preplavila pjesmama u kojima je žena samo stvar za iživljavanje, to što te pjevačice nemaju dostojanstvo skidajući se pred dedama od 70 godina, to je problem tih žena, jer su same svoj put izabrale. Ne put, prije bih rekla,stranputicu.
S druge strane,ministrice,načelnice,profesorice,spisateljice,direktorice i učene žene,ponosno nose ime žena, i o njima vrijedi pisati.To su žene koje su ostvarile svoje ciljeve, odabrale teži put, u kojem će čuvati ženstvenost,ali na kraju, ne stidjeti se proći gradom, i ne stidjeti se kada jednog dana njihovoj djeci budu pričali o njima. To su uzori, to su one žene koje su pokazale svima da vrijede isto kao i muškarci, da mogu isto kao i oni. Kao primjer ću vam navesti Raziju Mujanović – košarkašicu, Nuru Bazdulj Hubijar-spisateljicu,Sestre Williams – teniserke, Hanka Paldum – pjevačice. Sve su to žene koji su svojim radom i intelektom uspjele postići visoke ciljeve, to su žene koje treba poštovati i diviti im se što su žene. To su primjeri koji vam dokazuju koliko se žene iz ove dvije grupe razlikuju, koliko se ni u snu ne smiju staviti u isti koš.
Poštujem muškarce,kako i ne bih kad me je jedan odgojio, ali isto tako poštujem sebe jer sam žena.Kada bi se napravio takav balans između polova, svijet bi bio mnogo mirniji,jer jednom davnom rekoše da su mnogi ratovi zbog žena vođeni.
Međutim, sve dok postoje ove “žene” iz druge grupe, odnosno “mačkice,tigrice,ribe” – zemlja u kojoj će vladati poštivanje prema ženama i njihova ravnopravnost s muškarcima, samo će ostati Utopija, zamišljena zemlja iz naših snova.
(VisokoIN)
