12. Augusta 2022.

Samo u BiH: Vandali skrnavili spomenik nastradaloj djevojci iz Zavidovića

Bilo je tu nekih pedesetak dana, ja lično nisam imao priliku ni da vidim, ne putujem nigdje noću, nadao sam se da ću je vidjeti jednoga dana, odnosno vidio sam tu svjetiljku svaku večer, svijetlila je i svijetlit će i dalje u mojoj duši, piše otac.

Minela Zukić iz Zavidovića je djevojka koja je u avgustu 2014. godine u teškoj saobraćajnoj nesreći poginula, a teške povrede tom prilikom je dobila i njena sestra Amela.

Njen otac je potpisao saglasnost da se daruju organi onima kojima su potrebni.

Otac i sestra su nakon Mineline smrti pokrenuli akciju, kako bi sačuvali sjećanje na nju, ali i podigli svijest u javnosti o doniranju organa.

Međutim vandali su skrnavili spomenik nastradaloj djevojci, i uništili rasvjetu koja je postavljena na spomenik, a koja je stigla iz SAD-a i bila je na solarnu energiju.

Nakon nesreće na društvenim mreža se oglasio Sead Zukić, otac tragično stradale Minele. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

– Napravili smo ovo spomen obilježje na mjestu stradale djevojke Minele Zukić, 2014 godine u Starom Stogu. Ovo posebno mjesto nazvali smo simboličkim imenom “Zid sjećanja”. Onda smo objavili bilješku, pisani tekst ZID

Onda sam pozvao sve ljude širom svijeta posebno ljude iz okruženja, sve narode svih vjera i vjeroispovijesti da ovo nije samo naš Zid sjećanja, ovo je zid sjećanja svih dobronamjernih ljudi a posvećen je i namijenjen svim našima voljenima kojih više nema među nama, a zauvijek ih sve nosimo i nosit ćemo zauvijek u našim srcima – napisao je.

Moj poziv je odmah shvatio i slijedio jedan naš veliki prijatelj kome sada neću spomenuti ime, a možda nije ni prikladna prilika.

– Taj naš dobri prijatelj krenuvši na put iz porodične kuće u Maoči za Švicarsku, položio je prelijepu vazu sa živim cvijetom na Zid sjećanja a zatim je napisao meni poruku da je to uradio i da se zna o čemu se radi. Meni je toliko bilo drago da to nikada neću zaboraviti i sve dok sam živ sjećati ću se toga. A prošle noći se desilo ovo što je tako lijepo napisala i objasnila Amela, neko ili više njih odnijeli su solarnu sjvetiljku koju je Amela, Damir i mali Adian donijeli iz daleke Amerike.

Koliko je bilo samo ljubavi i poštovanja u toj posebnoj svjetiljki.

– Svjetlo je bilo tu nekih pedesetak dana. Ja lično nisam imao priliku ni da je vidim, ne putujem nigdje noću a nadao sam se da ću je vidjeti jednoga dana odnosno vidio sam ja tu svetiljku svaku veče, svijetlila je i svijetlit će i dalje u mojoj duši. Ne, ne moze se ta svetiljka ni sakriti ni ugasiti nikada više, svijetlit ce ona vječno. Zašto je nama, a posebno meni važna ta svetiljka, pa svijetli put koji smo nazvali putem sreće, napisali smo na zidu jedno veliko sretno i da se više nikada i nikome ne dogodi i ne ponovi. Onda svijetlila je tablu gdje piše “Ja sam opomena”, ponovo da se nikada i nikome ne ponovi.

A sada moja poruka toj osobi, osobama koji su to uradili: “Prijatelju moj, nadam se nisi bio svjestan šta radiš, svi smo mi ljudi i svi griješimo. Bio bih zadovoljan i ne mogu reći sretan da pročitaš ovu moju poruku, nisi to trebao uraditi, mnogo si ljudi povrijedio, nas porodicu Zukić posebno, a onda mene još jedan puta posebno. Evo ti moje poruke neka ta svetiljka aBd osvijetli tvoje srce i dušu, možda se pokaješ i budeš bolja osoba, svetiljka nama nije toliko važna koliko njena poruka, ta svetiljka i dalje ce nastaviti pričati svoju priču, ta svetiljka se ne moze ni ukrasti ni sakriti, mi nju vidimo ma gdje god ona bila jer to je Minelina svjetiljka.

– Prijatelju ili više vas, ma ko god vi bili, ako pročitate ovu moju poruku bio bih zadovoljan, jednoga dana a možete već od sutra donesite jednoga dana obični cvijet sa livade ili buket iz tvoje bašče položi ga na Zid sjećanja, ja ti u moje lično ime sve opraštam, a usudit ću se reći i u Minelino ime. Znam da bi ti i Minela oprostila, ponovit ću po ko zna koji puta svi mi griješimo a ljudski je i najveća veličina oprostiti. Dragi narode, pozivam vas ponovo posjetite Zid sjećanja, položite cvijeće i poklonite se i u ime svojih najdražih kojih više nema, a onda će zasvijetliti pravom svjetlošću Zid sjećanja i nema toga mraka koji će ugasiti tu svetlost a svi mi bit ćemo najveća svetiljka ljudskosti, porodica Zukić i Avdić – napisao je Sead Zukić, prenosi avaz.