Snovi o mrtvima i umiranju rijetko se odnose na nekog drugoga, oni uvijek upućuju na vlastite unutarnje borbe i osjećaje.
No oni ne znače ništa drugo nego to da je nešto psihički mrtvo, da nema života u našem odnosu prema ljudima o kojima sanjamo da su umrli.
Najčešće se pojavljuju snovi u kojima se govori o smrti, sami dolazimo na vlastitu sahranu ili oni u kojima moramo umrijeti.
Događa se, kažu stručnjaci, da snove o smrti, nakon što se probudimo, jednostavno ne razumijemo. Stoga se moramo zapitati zbog koga ili čega smo tužni.
Vijest o smrti zapravo znači kako psiha našoj svijesti govori da umire neki sadržaj koji je obilježen imenom pokojnika. To je ime često nepoznato i može se objasniti samo domišljatijima. Sanjamo li sahranu, najvažnije je sjetiti se ko ili što je u lijesu.
Ako sanjač, nakon što se probudi, to shvati, on mora odlučnije sagledati što treba poduzeti kako bi počeo jasnije živjeti svoj život, odnosno kako bi nešto promijenio. Snovi o smrti često upućuju na to da duboko u nama prebiva doživljaj umiranja, opraštanja ili gubitka, a oni nas u svojoj mračnosti i tajanstvenosti možda ipak vode u neki viši život, odnosno neku višu spoznaju o nama samima.
Izgubite li dragu osobu, normalno je da ćete je mjesecima nakon toga sanjati, a to, kažu stručnjaci, ne skriva nikakvu poruku, nego je samo žaljenje za pokojnikom, s kojim su i “razgovori” vrlo česti.
Sanjač se često nađe u situaciji kad se neko pred njim utapa, pada u ponor ili koga ubija. Treba znati zašto upravo ta osoba pada u smrt, odnosno zbog kojih sanjačevih vrijednosti.
Snovi o pogrebu metafora su za rastanak od dijelova karaktera koje čovjek mora ostaviti iza sebe. Psiha priprema sanjača za nove životne izazove kako bi, ako se susretne s neshvatljivim problemima, bio naoružan za težak put bez ugrožavanja duše.
Kad sanjamo poznanika ili prijatelja kako umire, treba se zapitati što se može poboljšati u odnosu s njim
